latinica | ćirilica
SVILEN KONAC | 18/08/2015 | 14:44

O značaju i simbolici pijetla u našoj narodnoj mitologiji

Pijetao je solarna životinja, ali i ptica zloslutnica. U starim mitološkim sistemima pijetao ima pretežno solarnu simboliku...

 

Kako je svitala zora dok pijetlova nije bilo? Svaki dan bi ljudi odlazili po jutro na najbliže brdo, kaže slovačka narodna priča “Mačak, pijetao i batina“. Donosili bi dan na leđima, sve dok im najstariji od trojice braće nije prodao pticu što dan priziva. Od tog doba pijetao je stalno uz čovjeka. U jednoj drugoj priči, malo crno pile pojavljuje se kao otjelotvorenje đavola. Pijetao je, dakle, i solarna životinja, ali i ptica zloslutnica. U starim mitološkim sistemima pijetao ima pretežno solarnu simboliku: U Indiji, odakle ove ptice potiču, pijetao je atribut boga sunčeve energije, u starom Јapanu njegovo pjevanje priziva iz pećine boginju Amaterasu, u Grčkoj je pripadao solarnim bogovima Zeusu i Apolonu (ali i lunarnim boginjama Leti i Artemidi), među orijentalnim božanstvima bio je simbol boga Atisa, boga koji je umro i ustao iz mrtvih, u skandinavskim predanjima pijetao je simbol vojničke budnosti, pošto sa jasena, drva života, oglašava dolazak neprijatelja. Pueblo Indijanci vjeruju da nam je pijetlove ostavilo samo Sunce, kako bi imao ko da nas budi. U biblijskoj mitologiji Isusa Hrista predstavlja i pijetao zajedno sa orlom i jagnjetom, njegovo svjetlo i uskrsnuće.
U Knjizi o Јovu označava božju mudrost, u Јevanđelima po Mateju i Marku pijetao znači budnost i spremnost („…noćas dok pijetao ne zapijeva tri puta ćeš me se odreći“. Lunarna simbolike prisutna je i u narodnoj religiji Srba. Opšte rasprostranjeno vjerovanje je bilo da pijetao donosi sreću i napredak: tamo gde pjetao ne pjeva nema ni ljudi. Iz tog ubjeđenja izvedena je i funkcija pijetla kao zaštitnika: prilikom useljavanje u kuću najprije bi se unosio pijetao da bi ukućani bili budni i veseli kao on; pijetao se klao na temelju nove kuće, žrtvovan je za dobrobit cijelog sela i slično. Pijetao (kokoš, pile), vidovita je ptica koja može da predskaže vrijeme, dolazak gosta, putovanje ili smrt; a u svadbenim običajima i agrarnim ritualima pijetao je tu da osigura plodnost. Na završetku žetve ili vršidbe, što obično pada na Svetog Iliju, žrtvovao se pijetao starac, pošto je vjerovatno predstavljao demona zrelog žita koji se ubija zato što mu je snaga na izmaku, ili se pred sjetvu, pšenica nakapala krvlju, da bi se oživjela plodotvorna snaga žita, sačuvana u sjemenu. Postojalo je i uvjerenje da je pjevanje pijetla božanskog porijekla. U paganska vremena seže i predstava da na nebu živi bijeli pijetao, kralj svih pijetlova. Kada on zapjeva, njegovi podanici na zemlji moraju mu se odazvati. Hristijanizovano, ovo uvjerenje kaže da pijetlovi pjevaju na božju zapovijest, sam Bog je naredio da anđeli pjevaju na nebu, a pijetlovi na zemlji. Raznolika prisutnost pijetla u mitološkim, religijskim i folklornim sistemima propraćena je i odgovarajućom likovnom produkcijom. Zbog svoje vizuelne atraktivnosti, pijetao je ostao zanimljiv i za savremeno slikarstvo, iako je njegova slojevita simbolika zamagljivana, usljed povlačenja demona noći u nejasne uspomene naše podsvijesti. Tek je naivna umjetnost ponovo otkrila pijetla, u kolektivnom sjećanju naroda, iz kojeg naivni slikari po pravilu dolaze, najduže su sačuvani otisci vijekova. Pojedini naivni slikari od pijetla su načinili kult-pticu, pomjerivši istovremeno težište značenja sa magijskog u bližu i prisniju oblast putenosti.