Epidemija ebole - najbolje i najgore procjene
U najgorem slučaju, Liberija i Siera Leone mogli bi da imaju 21.000 osobu oboljelu od ebole do 30. septembra i 1.4 miliona oboljelih do 20. januara ukoliko bolest nastavi da se širi trenutnim tempom i ukoliko ne dođemo do efektnog načina da je usporimo ili obuzdamo.
Ove brojke u obzir uzimaju i činjenicu da se veliki broj slučajeva ne zabilježi, a izveštaj procjenjuje da zapravo postoji 2.5 puta više oboljelih od prijavljenog broja.
Izvještaj ne sadrži podatke iz Gvineje zato što se brojke koje stižu odatle kreću na način koji stručnjacima ne dozvoljava da prave prognoze.
U najboljem slučaju – koji podrazumijeva da su svi mrtvi bezbjedno sahranjeni i da se 70 odsto oboljelih liječi u okruženju koje smanjuje rizik od daljeg širenja, epidemije u obe zemlje bi trebalo da budu završene do 20. januara.
“Moja lična osjećanja mi govore da akcije koje sada preduzimamo mogu onemogućiti odigravanje najgoreg scenarija, ali vrlo je važno da razumijemo i to da je i dalje moguće odigravanje i najgoreg mogućeg scenarija“, izjavio je dr Tomas R. Frejden, direktor Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Trenutni podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore da je zabilježeno 5.843 slučaja zaraze ebolom i 2.803 smrti.
SZO je takođe objavila svoju procjenu o epidemiji predviđajući 20.000 slučajeva do 2. novembra ukoliko se kontrola ne poboljša. Ova cifra je znatno konzervativnija od one Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, ali je i ova organizacija objavila da postoji veliki broj slučajeva koji nisu prijavljeni.
SZO izvještaj takođe po prvi put navodi mogućnost da bolest nikada neće biti zaustavljena i da će nastaviti da bude prisutna u Zapadnoj Africi.
Izvještaj Centra za kontrolu i prevenciju bolesti ne navodi ovu mogućnost, ali je u pitanju nešto čega se skoro svi zdravstveni radnici pribojavaju i zbog čega tvrde da je pomoć hitno potrebna.
Izvještaj Centra takođe navodi da broj oboljelih raste brže od broja slobodnih kreveta u bolnicama, ali da se u međuvremenu razmatraju brojni tretmani koji bi mogli da pomognu oboljelima i spriječe dalje širenje bolesti.
SAD su takođe poslale 400.000 posebnih kompleta sa rukavicama i sredstvima za dezinfekciju u Liberiju kako bi pomogle porodicama da se brinu o pacijentima kod kuće. Ovaj potez na neki način predstavlja priznanje svijeta da čak ni najambiciozniji program nije u stanju da dovoljno brzo oslobodi krevete kako bi u korak pratio bolest.
Trenutno barem jedna grupa u Liberiji pomjera svoj fokus ka učenju ljudi o brizi kod kuće i počinje da pruža materijal potreban da se to ostvari.
Ken Ajsaks, potpredsjednik grupe “Samaritans Purse“ tvrdi da je prebacivanje bolesti u kuće neizbježno jer se do kraja 2014. očekuje 100.000 slučajeva.
“Gdje će ti ljudi ići? Prekasno je. Niko neće napraviti 100.000 kreveta“, izjavio je.
Iako pružanje posebnih paketa za kućnu pomoć može izgledati kao pragmatičan potez, pojedini zdravstveni stručnjaci smatraju da oni ne mogu da zamjene krevete unutar posebnih odjeljenja u bolnicama.
Međutim, dr Frejden tvrdi da su ovakvi kompleti korišćeni kako bi se iskorijenila epidemija malih boginja u Africi 60-ih godina prošlog vijeka. Osobe koje su se brinule o pacijentima najčešće su i same preležale ove boginje tako da su bile imune na njih, tako da pojedini stručnjaci predlažu da se u ovom slučaju takođe angažuju osobe koje su preživjele ebolu.