Dragoljub je prirodni antibiotik

Zeljasta biljka dragoljub (Tropaeolum majus) ima lijepe raznobojne cvjetove, ali je mnogo više od baštenskog ukrasa. Gaji se u vrtovima, a raste sama u prozračnim bukovim šumama, voli topla i sunčana mjesta. Cvjetovi su žuti, ali variraju ka narandžastim nijansama, do vatreno crvenih.

Dragoljub je izuzetno ljekovit, a njegovu moć veličaju narodi Bolivije, Ekvadora, Kolumbije i Perua, odakle i potiče. U tim predjelima se, prije svega, stavlja na rane koje sporo i teško zarastaju, da bi se spriječila infekcija. U Evropu je stigao u 16. vijeku, prvenstveno kao baštenska dekorativna biljka, a kasnije su otkrivena ljekovita svojstva.

U narodnoj medicini se koriste svježi listovi i cvijet, koji se skupljaju u vrijeme cvjetanja, a ponekad i zrelo sjeme. Smatra se jednim od najjačih prirodnih antibiotika, jer sadrži veliku količinu sumpornog heterozid glikotropaeolozida.

Najefikasnije djeluje kada se od njega napravi tinktura ili iscijedi sok. Obiluje i enzimom mirozidom, smolom, pektinima, taninom i vitamin C, pa ima široku primjenu u liječenju.

Koristi se za liječenje infekcije mokraćnih puteva i upale bešike, hronične upale bubrega, bronhitisa i infekcije disajnih organa poslije gripa. Osim toga, ubrzava i metabolizam, a sprečava nadimanje. Mladi listovi su ukusni, puni hranljivih sastojaka, prije svega vitamina C i idealni su za proljećne salate. Ipak, važno je da se konzumiraju u umjerenoj količini. Cvjetovi su takođe jestivi, imaju blag ukusa i savršena su dekoracija za razne specijalitete.

Ako hoćete da uživate u ovoj biljci, sada je pravo vrijeme da je posadite na sunčanom mjestu i da je zalivate umjereno.