Djeca više vjeruju kućnim ljubimcima nego roditeljima
Psihijatar Met Kesels sa Univerziteta Kembridž, koji je desetogodišnje istraživanje sproveo na stotinu porodica u Britaniji, kaže kako se premalo pažnje posvećuje značajnoj ulozi kućnih ljubimaca u emocijama mladih osoba.
S obzirom na broj razvoda u SAD veća je vjerovatnost da će djeca živjeti s kućnim ljubimcem nego s vlastitim ocem, pokazuju istraživanja po kojima dvije trećine djece živi s očevima dok četiri od pet porodica sa školskom djecom ima kućne ljubimce.
Kesels kaže kako su ljudi povezivali kućne ljubimce s dječjom igrom i nisu to razmatrali kao emotivni odnos.
Njegovo istraživanje pokazuje da djeca suočena s emotivnim teškoćama poput razvoda, bolesti ili raznih nestabilnosti posebnu važnost daju ljubimcima.
- Ta djeca ne samo da traže podršku od ljubimaca kad su suočena s teškoćama već to čine i češće nego što se okreću vlastitoj braći ili sestrama. To se događa iako znaju da njihovi kućni ljubimci ne razumiju šta im govore - kaže psihijatar.
Istraživanje pokazuje i da djeca imaju čvršće veze s ljubimcima nego s vršnjacima.
Takvi odnosi, posebno kad se radi o vezi djevojčica i pasa, podstiču društvenije ponašanje poput pomaganja, dijeljenja i saradnje.
Ljubimci imaju i terapeutski učinak jer igraju ulogu osobe koja sluša i saosjećajniji su svakako u odnosu na zapisivanje problema u dnevnik, kaže Met Kesels.