Kako se prvi dan ljeta nekada obilježavao?

Prvi dan ljeta se od pamtivijeka slavi u raznim kulturama širom svijeta.

To je ujedno i najduži dan u godini na sjevernoj hemisferi naše planete, što znači da će do decembra postajati sve kraći.

U slovenskoj mitologiji na dan ljetnje dugodnevnice obilježavao se praznik Kupale, božanstva plodnosti, obilja i veselja. Na taj dan pravila se lutka od slame koja je predstavljala boginju i u svečanoj povorci bacala u vodu ili vatru. U tom običaju važnu ulogu ima kupanje i pletenje cvijeća. Vjerovalo se da je to jedina noć u godini u kojoj paprat cvjeta i da taj cvijet ima magijske moći, da može uništiti demone, podariti uspjeh i veliko bogatstvo.

U srednjevjekovnoj Njemačkoj ljudi su imali običaj da zapale veliki obruč od slame i nazivali su ga "vatrenim točkom". Obruč je zatim puštan da se kotrlja niz brdo kroz vinograde ka vodi.

- Vatra se povezivala sa čistoćom i plodnošću - objašnjava Entoni Aveni, profesor astronomije i antropologije na Kolgejt univerzitetu u Hamiltonu. - Ovo je doba godine kada je zemlja najplodnija - dodaje on.

U sjevernoj Njemačkoj, praistorijsko nalazište Eksternštajn vjerovatno je sagrađeno u slavu ljetnje dugodnevnice, objašnjava Majkl Јork, koji se bavi proučavanjem astronomije i astrologije u različitim kulturama.

Eksternštajn je poznata kamena formacija koja se, poput Stounhendža, sastoji od ogromnih stubova od pješčara. Na vrhu svakog od pet stubova nalazi se po jedna otvorena kapela sa malim oltarom uklesanim u stijenu. Eupa na oltaru direktno prošušta sunčeve zrake u trenutku ljetnje dugodnevnice, objašnjava Јork.

Mnogi smatraju da je i sam Stounhendž izgrađen s istom funkcijom.

- Stounhendž je trebalo da bude hram sunca i postavljen je tako da osoba koja stoji u središtu prstena koji čine veliki stubovi može da vidi uspinjanje sunčevog diska na sjeveroistočnoj kapiji 21. juna, u dan kad ljeto stiže na sjever - objašnjava Aveni.