Ljekovita svojstva čuvarkuće

Čuvarkuću karakterišu debeli mesnati listovi puni vode i cvjetovi zvjezdastog oblika.

Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluostrva, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza. Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego ljekovita biljka. Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, ulje, smolu, kalcijumov malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Istraživanja su potvrdila da posjeduje flavonoide i ugljene hidrate.

U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.

Čuvarkuća je stari narodni lijek za bolesti uva, oštećenja bubne opne i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak cerumena u ušima i smanjuje bol. Dovoljno je 2 do 3 ml soka iz lista ukapati u uvo, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri iz uva.

Čuvarkuća ima slično djelovanje kao i aloja vera, koja je poznata u liječenju različitih kožnih tegoba. Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje.

Čuvarkućom možete tretirati: kurje oči, pjegice, rane i čireve, herpes zoster, tvrdu kožu na tabanima. Problematično mjesto jednostavno premažite sokom čuvarkuće ili stavite oblog od prerezanog lista.

Sok čuvarkuće može se piti ili grgoljati u slučaju bronhitisa, gnojne upale zuba, uha i grla.

Čuvarkuća u medu liječi miome i ciste na materici. Djeluje detoksikacijski i preporučuje se nakon neumjerenosti u jelu i piću.

Pomiješana s vrućom vodom, mješavina čuvarkuće i meda snižava temperaturu. Čaj od čuvarkuće koristi se kod obilnih menstruacija, menstrualnih grčeva, dijareje i čireva. Trudnice i dojilje treba da izbegavaju čuvarkuću.

Prije upotrebe prirodnih lijekova obavezno konsultujte ljekara.