latinica  ћирилица
30/07/2015 |  09:09 | Autor: Večernje novosti

Uho se inficira u slatkoj vodi

Kupanje u bazenima, rijekama i jezerima koji nisu bakteriološki čisti može da uzrokuje zarazu. Upala se liječi pet do sedam dana antibiotskim i antimikotskim kapima i mastima.

Osobe koje imaju osjetljivu kožu sklonu alergijskim dermatitisima ili ekcemima imaju i veći rizik da dobiju infekciju spoljašnjeg uva. I oni koji pretjerano revnosno čiste ušni kanal štapićima mogu da naprave mikropovrede kože, koje se lako inficiraju u kontaktu sa prljavom vodom. Ušna mast koja se normalno stvara u ušnom kanalu predstavlja prirodnu zaštitu kože. Ako se previše često uklanja, koža se istanjuje i postaje podložna infekciji.

- Ceruminozne žlijezde su izmijenjene znojne žlijezde i produkuju tamnožuti sadržaj u ušima - objašnjava dr Srđan Milićević, specijalista ORL. - Ceruminozne žlijezde i cerumen imaju zaštitnu ulogu i kada se naruši taj mehanizam, uz vodu i čačkanje uha, dolazi do upale kože, odnosno spoljnog slušnog kanala.

Ljetnje infekcije spoljašnjeg ušnog kanala su, u stvari, zapaljenja kože koja su izazvana kontaktom sa bakterijama i gljivicama koje se nalaze u prljavoj vodi, ili prilikom rada u prašini. Uglavnom se javljaju nakon kupanja u slatkoj vodi kao što su rijeke i jezera, a nešto rjeđe u morskoj vodi. Najčešće nastaju kao infekcije korijena dlake u spoljašnjem ušnom kanalu, a zatim zahvataju cijeli ušni kanal koji je kod djece dužine oko dva i po, a kod odraslih oko tri i po centimetra.

- Postoje dvije osnovne vrste upala - ističe dr Milićević. - Difuzna u cjelosti zahvata spoljni slušni hodnik, a kod tzv. čira uha primjećuje se ograničena gnojna kolekcija.

Infekcije spoljašnjeg uva neće proći spontano, i vrlo lako mogu da se iskomplikuju otokom okolnih limfnih žlijezda. Јavlja se i snažan bol koji zahvata zglob donje vilice koji onemogućava otvaranje usta i uzimanje hrane. U težim slučajevima stanje je praćeno povišenom tjelesnom temperaturom.

Upala spoljašnjeg uha se liječi od pet do sedam dana. Koriste se antibiotske i antimikotske kapi i masti. One se nanose na gazu koja se stavlja u ušni kanal. Gazu mijenja ljekar svakog drugog dana. Ukoliko je bolest praćena temperaturom i otokom limfnih žlijezda propisuju se i antibiotici, najčešće u obliku kapsula.