Koliko dugo možemo da ostanemo budni?
Ako biste uoči 78. rođendana izvodili životnu računicu, izgledala bi približno ovako: devet godina provedeno je u gledanju televizije, četiri u vožnji kola, 92 dana u toaletu i 48 dana upražnjavajući seks. Mnogi će se iznenaditi kada utvrde da su tokom 78 godina čak 25 prespavali!
Da li nešto od ovog vremena može da se ugrabi za neke druge aktivnosti? Stručnjaci su pokušali da utvrde koliko dugo možemo da ostanemo budni, i kakve posljedice po zdravlje može da ima nespavanje.
Svaka zdrava osoba koja pokuša da eksperimentiše sa odlaganjem spavanja ubrzo će shvatiti da je ovo veoma težak zadatak.
"Potreba za snom je jača od potrebe za hranom", objašnjavaa Erin Henlon, docent u Centru za spavanje, metabolizam i zdravlje Univerziteta u Čikagu. "Kada ste umorni, vaš mozak će samo zaspati, bez obzira na to koliko želite da ostanete budni".
Zbog čega je potreba za snom tako jaka, još je velika misterija. "Konkretna funkcija spavanja još mora da se rasvijetljava", rekla je Henlon, uz napomenu da je jasno da je san neophodan u "resetovanju" organizma. Dosadašnje studije su pokazale da adekvatna količina sna pozitivno utiče na imunološki sistem, metabolizam i pomaže da ostanemo zdravi.
U nastojanjima da ostanemo budni, mogu da se jave brojni neželjeni efekti: ponestaje energije, osjećamo se "grogi", a gornji očni kapci postaju veoma teški i "lijepe" se za donje. Ako i dalje istrajavamo u želji da ostanemo budni, sposobnost koncentracije i kratkotrajne memorije sve više opada.
Ukoliko ignorišemo sve ove znake, i danima ostajemo budni, možemo postati paranoični, razdražljivi, a nekad čak možemo da vidimo stvari koje ne postoje.
"Ljudi koji dugo ne spavaju počinju da haluciniraju i osjećaju se kao da gube razum", kaže Atul Malotra, rukovodilac medicine spavanja u Univerzitetu u Kaliforniji. "Na primjer, vozači kamiona imaju izraz "video sam crnog psa", što se dešava kada su predugo za volanom pa počinju da im se priviđaju slike koje ne postoje. Kada "vide crnog psa" znaju da je krajnje vrijeme da parkiraju vozilo i odspavaju".
Mnoge studije su dokumentovale da problem sa spavanjem može paralelno da se odvija i u tijelu. Nivo hormona stresa, kao što su adrenalin i kortizol, raste u krvi, i dovodi do povećanja krvnog pritiska. Istovremeno, dolazi do poremećaja srčanog ritma, i pada imunog sistema, ističe Malotra. Neispavani ljudi zato su anksiozni i skloni oboljenjima. Uočeno je da nedovoljno sna povećava rizik od dijabetesa, srčanih oboljenja, gojaznosti, depresije i drugih bolesti.
Ipak, sve neželjene posljedice kratkotrajnog ili produženog nespavanja prolaze nakon solidnog spavanja.
"Ukoliko postoji neko oštećenje izazvano nespavanjem, može da se vrati u normalu", kaže DŽerom Sigel, profesor Centra za istraživanje spavanja Univerziteta u Kaliforniji.
Ali, osim prolaznih muka sa nespavanjem, postoje osobe koje imaju ekstremnu nesanicu kao posljedicu rijetkog oboljenja koje se naziva fatalna porodična nesanica. Od ove bolesti pati samo četrdesetak porodica na svijetu. Ona se javlja kada defektni gen u mozgu prouzrokuje da se proteini u nervnom sistemu transformišu u njihove "zatvorenike", čime gube svoju normalnu funkciju.
- Ovi proteini čudnog oblika nanose ogromnu štetu organizmu - naglašava Malotra. - Oni dospijevaju u nervno tkivo, prvo ga deformišu, a onda i postepeno ubijaju, praveći rupe u mozgu koje liče na švajcarski sir, što je upravo ono što se dešava kod osoba koje imaju Krojcfeld-Јakobovu bolest. Ovo posebno pogađa dio mozga poznat kao talamus gdje se kontroliše san. Odatle potiče nesanica.
Osoba koja pati od ove bolesti može da provede više dana bez sna, i da razvije čudne simptome kao što je drhtavica ili preznojavanje. Nakon nekoliko nedjelja, upada u takozvani "sumrak prije sna". To znači da hoda praktično nesvjesno, poput mjesečara, a pošto nije u stanju da kontroliše neke mišiće, pojavljuju se tikovi, koji su karakteristični za fazu zaspivanja. Dolazi do gubitka kilograma, demencije i na kraju smrti.
Ipak, treba naglasiti da ljudi koji boluju od fatalne porodične bolesti, u suštini, ne umiru zbog nesanice, već zbog rasprostranjenog oštećenja u mozgu, ali nespavanje svakako može da bude jedan od okidača. Međutim, iako se od obične nesanice ne može umrijeti, eksperimenti na životinjama pokazuju da u određenim slučajevima ona ipak može da ima fatalan ishod.