latinica  ћирилица
08/02/2016 |  19:34 ⇒ 19:37 | Autor: Agencije

Zašto pričamo sami sa sobom?

Ako razgovarate sami sa sobom, to nije znak ludila, nego zdravog razuma, tvrde britanski psiholozi.
Sreća - Foto: ilustracija
SrećaFoto: ilustracija

Ako ste se ujutro probudili nemotivisani i naglas rekli: "Ajde, ustaj i idi na posao", to nije ništa neobično, naročito ako ste suočeni sa situacijom zbog koje ste nervozni.

Naime, većina ljudi ima unutrašnji glas, onaj koji vas vodi, podstiče i pohvaljuje, ali i koji vam se ruga. Taj glas ostaje u našoj glavi skoro sve vrijeme, ali povremeno, da toga niste ni svjesni, tu misao izgovarate glasno.

Postoji nekoliko naučnih objašnjenja zašto do toga dolazi, a u knjizi "My Stroke of Insight" kao glavni razlog toga zašto razgovaramo sami sa sobom navodi se kako to nije nikakav znak luidla, nego način na koji mozgu dajete konkretna uputstva i naredbe i mozak tako postaje više fokusiran.

Psiholozi navode kako je to govor koji automatski koristimo još od ranog djetinjstva. Djeca, ističu psiholozi, često pričaju sama sa sobom i to instinktivno, što je jedan od načina na koji uče.

Međutim, naša nas okolina, zbog neznanja, kao djecu ućutkuje i govori da ne pričamo sami sa sobom, upravo zbog raširenog vjerovanja da je riječ o poremećaju.

Ali, psiholozi tvrde suprotno – ako imate nešto da kažete, recite to naglas, jer upravo je tišina greška.