Fotografija teleskopa "Habl" otkriva kako će izgledati kraj svijeta
“Kovitlaci gasa pružaju uvid u daleku budućnost Sunca“, tvrdi ESA.
“Za pet milijardi godina naša zvijezda biće u fazi umiranja. Očekujemo da će se ponašati na isti način kao što vidimo ovdje, odbacujući spoljašnje slojeve kako bi otkrila jezgro u plamenu, koje će se polako pretvoriti u hladan pepeo, poznat kao bijeli patuljak.“
“U tom trenutku Zemlje već odavno neće biti, jer će tokom umiranja Sunca potpuno izgorjeti, ali ljepota umiranja naše zvijezde obasjaće cijeli univerzum“.
Kako zvijezde stare, slabe i nuklearne reakcije koje proizvode njihov sjaj. Zbog nestabilnosti generisanja energije, one počinju neravnomerno da pulsiraju, odbacujući spoljašnje slojeve gasa u svemir kako bi otkrila supervrelo jezgro.
Јezgro oslobađa ogromnu količinu ultraljubičaste svjetlosti, a to zračenje dovodi do usijanja gasova, stvarujući krhku ljepotu magline.
Ovaj primjer planetarne magline dobio je ime Kohoutek 4-55, po češkom astronomu Lubošu Kohouteku, koji ju je i otkrio. Nalazi se 4.600 svjetlosnih godina daleko od Zemlje, u pravcu sazvježđa Labuda. Riječ je o posljednjoj “lijepoj fotografiji“ snimljenoj Širokougaonom planetarnom kamerom 2 (WFPC2) svemirskog teleskopa “Habl“. Kamera je montirana 1993. i radila je sve do 2009. i tokom tog perioda je snimila mnoštvo nezaboravnih fotografija, zahvaljujući kojima je “Habl“ postao poznat širom svijeta.
Ova jedinstvena fotografija je kombinacija tri slike, od kojih je svaka snimljena pri specifičnoj talasnoj dužini kako bi se izolovalo svjetlo koje potiče od pojedinačnih atoma gasa.
Radi lakšeg raspoznavanja, različite talasne dužine su označene određenim bojama. Crevno označava azot, zeleno vodonik, a plavo kiseonik. Čitava sekvenca zabilježena je za dva sata, 4. maja 2009.