Tijelu treba 150 mikrograma joda dnevno
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije i Unicefa pokazuju da i u 21.vijeku u mnogim zemljama svijeta postoji problem kontrole deficita joda. Smatra se da oko milion osoba na kontinentu ima probleme vezane za nedostatak ovog minerala.
Јer, u većini zemalja prirodan sadržaj joda u namirnicama nedovoljan je da obezbijedi dnevne potrebe. Јod je esencijalni mikronutrijent koji se u ljudskom tijelu nalazi u količini od 15 do 20 miligrama. Skoro sva količina joda nalazi se u štitastoj žljezdi. Elementarni jod neophodan je za sintezu hormona štitaste žljezde, tiroksina (T4) i trijodtironina(T3). Hormoni štitaste žljezde uključeni su u metaboličke procese skoro svih ćelija u organizmu, a posebno su značajni za razvoj moždanog tkiva.
Prema riječima prof. dr Ljiljane Trajković Pavlović, specijaliste higijene (Institut za javno zdravlje Vojvodine), nedostatak joda u fetalnom periodu i u toku nekoliko prvih godina života može da ima snažan negativan uticaj na razvoj moždanog tkiva i svih drugih posljedica:
- Naročito teške posljedice po plod nastaju ukoliko postoji nedovoljan dotok hormona štitaste žljezde majke preko placentarnog krvotoka u prva dva trimestra trudnoće. Nedostatak hormona štitaste žljezde u tom periodu ima za posljedicu teške neurološke i mentalne poremećaje kao što su gluvoća, loš vid i vrlo ograničen intelektualni kapacitet. Deficit joda u toku posljednjeg trimestra, u periodu ubrzanog razvoja mozga, za posljedicu ima zastoj u rastu i seksualnom razvoju koji su obično udruženi sa blažim neurološkim poremećajima.
Nedostatak joda u ishrani u kasnijem životnom dobu praćen je uvećanjem štitaste žljezde (gušavost), smanjenom funkcijom (hipotiroidizmom) i blažom mentalnom i fizičkom retardacijom. Veličina štitaste žljezde u srazmjeri je sa deficitom joda. To znači, što je deficit joda veći, veći je i volumen štitaste žljezde.
Prema riječima naše sagovornice, sadržaj joda u namirnicama zavisi od sadržaja joda u tlu. Prisustvo veće količine tiocijanta, izocijanata, nitrata, fluorida, kalcijuma, magnezijume, i gvožđa u namirnicama može da omete apsorpciju joda. Veću količinu nitrata, izocijanata i tiocijanta sadrže biljke kupusnjače kao što su kupus, brokoli, kelj, karfiol i mnoge druge biljake. Ukoliko je unos joda optimalan, negativan uticaj navedenih sastojaka se ne očekuje.