X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
26/01/2017 |  18:13 ⇒ 18:13 | Izvor: RTRS

Zona sumraka u okeanu može da nahrani cio svijet

Gotovo nepojmljive količine ribe žive u morskoj tami, a približava se dan kad će i ljudi moći da love tu ribu.
Morski svijet - Foto: ilustracija
Morski svijetFoto: ilustracija

Deset milijardi tona ribe krije se tek nekoliko stotina metara ispod površine mora. Toliko se riba nalazi tamo da su tokom Drugog svetskog rata sonari imali problema s provjeravanjem dubine, zato što toliko riba živi na dubini od 200 do 1000 metara. Taj nivo naziva se i zona sumraka, zato što tek poneki zrak sunca dospije na te dubine. Ogromna većina svjetlosti zaustavlja se na tek nekoliko metara dubine.

"Ogroman je to broj. Tamo ima dovoljno ribe da bi svakom čovjeku na planeti mogli dati 1,3 tone ribe. Čak i ako bismo ulovili samo polovinu i pretvorili u hranu za druge životinje, mogli bismo svakom čovjeku na svijetu dati 4,3 kilograma čistog proteina svakog dana", priča Majkl S. Džon, okeanograf sa univerziteta u Danskoj.

"Imamo ljude koji umiru od gladi i to bukvalno, a s druge strane imamo toliku zalihu, praktično neiskorišćenu", nastavlja Džon.

Već godinama komercijalni lov ribe na tim dubinama nije bio isplativ, što zbog tehnologije, što zbog ekonomske situacije. Kako je broj lako dostupne ribe sve manji, tako cijena ribe raste, a čini se da bi napokon i trošak lova dubinske ribe mogao da bude prihvatljiv.

Ipak, pretpostavlja se da velika većina ribe nije prihvatljiva ljudima za konzumiranje i to zbog ukusa. Vjeruje se da se ljudima ne bi svidio ukus većine tih riba. Trenutno preovladava mišljenje da bi bilo najbolje dubinsku ribu koristiti za ishranu drugih životinja, ponajviše zato što svake godine raste tražnja za što jeftinijom stočnom hranom.

Јužnoafrička Republika pokušala je da hvata žaboglave ribe, kako bi barem djelimično smanjili pritisak na tradicionalne vrste ribe iz okoline južnog dijela Afrike. Takvi pokušaji, sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, neslavno su propali.

Žaboglave ribe imaju veoma visok udio masnoće u mesu i nevjerovatno je teško baratati njima. Јednom kad su ribe uhvaćene brzo su se kvarile i počele da se raspadaju u tropskim temperaturama.

Ribe u raspadu su dosegle tako visoke temperature da je zabilježeno nekoliko slučajeva samozapaljenja. Јedan takav požar izmakao je kontroli i uništio čitavu fabriku za preradu ribe.

U decenijama nakon tih događaja došlo je do nekoliko pokušaja komercijalnog lova u zoni sumraka, ali dosad se ništa nije pokazalo kao dovoljno uspejšno. Kako tehnologija napreduje, tako rastu i strahovi da će nastati pomama za ribom iz dubine, što bi moglo dovesti do nekontrolisanog lova, s nepredvidivim posljedicama za sudbinu svjetskih mora.

Izvor: B92