Biljka koja izgleda neobično, ali liječi efikasno
Listovi "kozje noge" odredili su joj naziv još u davnim vremenima. Ovaj sedmolist (Aegopodium podagraria) kod nas zovu i bazjan, regovača, jarčevac. Višegodišnja zeljasta biljka posebno je popularna u njemačkoj i ruskoj kuhinji, gdje listove obilato koriste za zelene čorbe jer vjeruju da čiste krv i vraćaju snagu. U Rusiji se od samljevenog lišća zajedno sa drškama pravi i neka vrsta ajvara. Raste na području Evrope i Azije.
U srednjem vijeku su je gajili u manastirskim baštama i koristili kao obavezan blagotvoran dodatak raznim jelima. Zimi se osušen i samljeven u prah stavlja u supe i sosove.
Sedmolist se razmnožava pomoću podzemnog puzećeg korijenja, a raste i do jednog metra. Stabljika je uspravna, gola, iznutra šuplja, a pri vrhu razgranata. Sedam jajolikih listova su kao lanac povezani i po njima je biljku lako prepoznati. Veoma su aromatični i naročito ukusni dok su mladi. Imaju aromu sličnu peršunu i celeru. U 100 grama listova ima čak 80 mg vitamina C, što je 20 puta više nego u limunu, između 8 i 14 mg karotina (vitamina A), raznih minerala i drugih korisnih sastojaka.
Kozja noga cvjeta od aprila do kasne jeseni, obrazujući na vrhu stabljike veliku, štitastu, bijelu cvast. Uspijeva na vlažnim i sjenovitim mjestima, u proređenim šumama, među grmljem, po obodu livada, uz rijeke i potoke, u voćnjacima...
U vidu čaja koristi se za čišćenje organizma i smanjivanje masnoća u krvi, reguliše cirkulaciju, izlučivanje mokraćne kiseline, liječi reumatizam, išijas, kostobolju. Obloge napravljene od toplog, kuvanog i izgnječenog korijenja i lišća, preporučuju se za liječenje gihta, artritisa, bolnih i upaljenih mjesta.
U kulinarstvu se priprema kao špinat ili dodatak salatama i supama, dinsta se ili stavlja u čorbe i variva. Јela od ove biljke olakšavaju rad želuca i sprečavaju upale organa za varenje.
Izvor: Večernje novosti