X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
01/05/2017 |  15:57 ⇒ 17:41 | Izvor: RTRS

Dok "deda" Muja odmara, Žozefina hrani mladunca u torbi

Najstariji aligator na svijetu Muja odmara, kengurica Žozefina gricka orahe i hrani mladunca u svojoj torbi, a rakunice Mirka i Živka čekaju posjetu veterinara Јoške u čijem su stanu odrasle... Tako izgleda proljećni dan stanovnika Beogradskog zoološkog vrta, koji imaju najneobičnije životne priče.
Muja, najstariji američki aligator (Foto: beozoovrt.rs) -
Muja, najstariji američki aligator (Foto: beozoovrt.rs)

Proljeće su jedva dočekali svi stanovnici beogradskog "Vrta dobre nade", ispričao je za Tanjug veterinar, i kako za sebe kaže, drugar svih životinja Јožef Ezveđ – Јoška.

Zima je bila duga i hladna, i osim fokama i bijelim medvjedima, nikome nije prijala, a posebno ne kengurici Žozefini, jer njoj su topli vremenski uslovi neophodni, kako je inače stalno u njenoj postojbini Australiji, a sad je još tu i mladunče, kojem zima nikako ne odgovara.

Iako u beogradskom zoo-vrtu ima drugih i egzotičnijih životinja, prema Јoškinoj priči, kengurica Žozefina, rakunice Mirka i Živka i aligator Muja imaju najzanimljivije životne priče.

Naime, Žozefina potiče od vrste kengura Valabi, ali je navikla na ljudski kontakt.

Kako je ispričao Јoška, nju je majka još kao bebu odbacila i ona je prvih šest mjeseci života, koje mladunci torbara inače provode u majčinoj torbi, provela kod Јoške u stanu.

"Priskočio sam u pomoć, što je bilo naporno jer je morala da jede svaka dva sata, ali hvala bogu, trud se isplatio."

Žozefina se sada rado druži sa ljudima, ali ima i svoju porodicu.

Ona je "majka troje djece" a njeno najmlađe mladunče staro je samo šest mjeseci i uskoro treba da izađe iz majčine torbe.

"Mali kenguri prvi put izađu iz majčine torbe sa pet ili šest mjeseci i to se naziva počasni krug, kada ponešto pregrizu i vrate se nazad u zaklon majčine torbe, a poslije toga, sve više vremena provode napolju", objašnjava Јoška.

Kao srećna i odrasla mama kengurica, Žozefina proljećne dane provodi sunčajući se, a pošto je sunce sada blago, kaže Јoška, ona to maksimalno koristi.

A kada nije raspoložena, Јoška joj da njene omiljene poslastice, orahe, lješnike, i zelene listove, a kada ni to ne pomaže, onda je najbolje "ostaviti je na miru".

Na drugom kraju zoološkog vrta žive dvije sestre rakunice, Mirka i Živka, koje dijele Žozefininu sudbinu.

Njih je takođe majka odbacila, što se, kaže Јoška, često dešava kada rakunica zatrudni mlada. I njih je Јoška odnio kući, a tamo su mjesecima, "pravile dar mar".

"Rakuni su jako zainteresovani za sve, i često mi se dešavalo da u kući zateknem prazne fioke, ili da se Mirka zavuče ispod sudopere i provodi vrijeme u šerpama."

I one su, uprkos majčinom odbacivanju, uspjele da prežive uz Јoškinu pomoć i sada svakoga dana mame osmijehe na lica posjetilaca "Vrta dobre nade".

U prirodi, rakuni su svaštojedi, vole i voće i povrće ali i meso, račiće, žabe, školjke i insekte, u vrtu ipak, češće jedu voće i povrće.

Ko Vrt posjeti tokom dana i po podneva, uglavnom će ih zateći kako drijemaju u svom panju, jer to su, kako kaže, polunoćne životinje najveselije u ranu zoru ili tokom noći.

Ipak, sve ovo su posebni slučajevi, istakao je Јoška, i ne treba zaboraviti da to nisu kućni ljubimci već divlje životinje sa kojima posjetioci zoo-vrta ne bi trebalo da pokušavaju da uspostave kontakt.

Aligator Muja nije odrastao kod Јoške, ne zna se ni kad je odrastao, ali ono što je za njega zanimljivo jeste da je on najstariji stanovnik Beogradskog zoo-vrta i najstariji sjevernoamerički aligator na cijelom svijetu što su i američki univerziteti potvrdili.

Hranilac reptila u zo-vrtu, Aleksandar Rakočević, kaže da se Muja "doselio" 1937. godine, kao poklon jednog njemačkog vrta.

Tada je već bio odrasli aligator, pa se ne zna kada je tačno rođen, ali ima najmanje 80 godina, istakao je Rakočević.

Muja je preživio tri bombardovanja Beograda, 1941, 1944. i 1999. godine, a kako kaže Rakočević, uprkos tome on je vitalna životinja, i nije nikada imao nikakve zdravstvene probleme osim 2011. godine kada je imao operaciju.

Naime, gangrena mu je zahvatila prednju nogu i jedini spas za njega je bio amputacija noge.

Veterinarski tim Vrta u saradnji sa ortopedima iz Kliničkog centra Srbije, obavio je operaciju i on se nakon toga vrlo brzo oporavio, podsjeća Rakočević.

Muja jede jednom u dvije nedjelje, i to pacove, zamorce, zečeve ili prepelice.

"Treba da jede različite vrste mesa da bi ostao zdrav", kaže Rakočević.

Najstariji aligator na svijetu najviše voli da dane provodi odmarajući u bazenu smještenom u imitaciji pećine koja je napravljena samo za njega.

Kada temperatura dostigne 20 stepeni ili više, Muja izlazi napolje, gdje odmara u spoljašnjem bazenu, tako da šest mjeseci godišnje provede napolju, a šest unutra.

U Beo zoo-vrt, rekli su i Јoška i Rakočević, svi su dobrodošli, i da vide neobične životinje ali i da ponešto nauče.

Ipak, jako je važno da poštuju "kućni red", a posebno da ne hrane životinje jer svaka od njih ima svoju posebnu ishranu koja im pomaže da ostanu zdravi i vitalni.

Izvor: Tanjug, RTS