Miroslavljevo jevanđelje svake subote u Narodnom muzeju u Beogradu
Јevanđelje je nastalo osamdesetih godina 12. vijeka. Pisano na pergamentu, na staroslovenskom jeziku, srpske redakcije i raške ortografije. Sastoji se od 181 lista u kožnom povezu, navodi se na sajtu Srpske pravoslavne crkve /SPC/.
Knjiga sadrži 296 minijatura crtanih perom, a zatim bojenih četkicom i ukrašenih zlatom. Tekst je pisan perom u dvije kolumne, mrkom i crnom bojom, a većina naslova je crvenom.
Zapis na posljednjem listu jevanđelja svjedoči da ga je poručio humski knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje. Smatra se da je dijak Gligorije, čiji se potpis nalazi na posljednjem ispisanom listu, pisar ili minijaturista jevanđelja.
Po svom sastavu je jevanđelistar - bogoslužbena knjiga koja ima dijelove četiri jevanđelja.
Kožni povez Јevanđelja nije prvobitan, već je vjerovatno iz 14. vijeka, a pretpostavlja se da je preuzet sa nekog drugog rukopisa.
Miroslavljevo jevanđelje čuva se u Narodnom muzeju u Beogradu, a jedan od listova je u Nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu. Za kulturno dobro od izuzetnog značaja proglašeno je 1979. godine, a u junu 2005. godine upisano je na listu UNESKA - Pamćenje svijeta /Memory of the World/.
Narodna biblioteka Srbije, koja je matična ustanova za zaštitu stare i rijetke knjige, propisala je da Miroslavljevo jevanđelje može biti izlagano samo deset dana tokom jedne godine.