Zašto su fabrike oružja u BiH u rukama Bošnjaka?

Namjenska industrija u Bosni i Hercegovini predmet je razmatranja i diskusija još od aprila prošle godine, kada je tadašnji bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović dao svoju prvu ratnohuškačku izjavu u 2018. godini. Prvu, jer su poslije nje uslijedile nove. Tada je Izetbegović pomenuo da BiH treba da zaokruži proizvodnju oružja ne samo za prodaju na stranim tržištima, već i za "ne daj bože".

Odmah potom uslijedile su informacije kome fabrike oružja u BiH, koncentrisane u srednjoj Bosni, najviše prodaju oružje. Ispostavilo se da najviše narudžbina stiže iz Saudijske Arabije.

Uslijedile su informacije o planskom naoružavanju paravojnih formacija Izetbegovićeve SDA, kao i otkriće skladišta oružja kod džamije u selu Matuzići kod Doboja.

Ratom su prijetili i bošnjački ratni komandanti, poput Nasera Orića i Atifa Dudakovića, a godina ratnohuškačkih izjava okončana je Izetbegovićevom izjavom u Zenici, na proslavi godišnjice osnivanja 7. muslimanske brigade odgovorne za niz ratnih zločina, da BiH mora da se naoružava kako ne bi postala lak plijen svojim susjedima, Srbiji i Hrvatskoj.

Ono što je problem u svemu, jeste nepostojanje povjerenja i kontrole namjenske industrije, koja je svojim većim dijelom smještena u regione u kojima gotovo apsolutnu većinu čine Bošnjaci.

Prijedlog iz Banjaluke o formiranju komisije koju bi činili članovi vlada Republike Srpske i FBiH, a koja bi izvršila kontrolu proizvodnje oružja u fabrikama namjenske industrije u BiH, u Sarajevu je naišao na neodobravanje.

Kada se pogledaju podaci, ispada da se fabrike koje proizvode municiju, pješadijsko naoružanje, minobacačka i protivoklopna oruđa, eksplozivne materije, balistička zaštitna sredstva, optička pomagala, kompletnu vojnu opremu, pa čak i artiljerijsko-raketna oruđa nalaze u Konjicu, Sarajevu, Goraždu, Travniku i Hadžićima. Samohodna haubica, najavljena od strane Izetbegovića kao najveći uspjeh bošnjačke vojne industrije, proizvedena je. Ona ima kalibar od 155 milimetara, domet do 40 kilometara i GPS sistem za navođenje.

Osim toga, naoružanje nekadašnje Armije BiH, odnosno Vojske FBiH, operativno je, navodi bloger Marko Đoković.

"Јedino nedostaje veći dio transportnih točkaša (koji su lako nabavni) i sredstva protivvazdušne odbrane da bi bila kompletna jedna kopnena vojska, možda neke nove Vojske FBiH, ARBiH ili kako bi se već zvala", piše Đoković.

Đoković navodi i da se oko 85 odsto naoružanja Oružanih snaga BiH nalazi na teritoriji FBiH.

Istovremeno, oprema i naoružanje nekadašnje Vojske Republike Srpske više nije u funkciji, a na teritoriji Republike Srpske rade tri zavoda - Tehničko-remontni zavod Bratunac (TRB), Vazduhoplovni zavod Kosmos iz Banjaluke i Tehničko-remontni zavod Orao iz Bijeljine.

Dekan banjalučkog Fakulteta bezbjednosti Predrag Ćeranić navodi da je jedan od razloga zbog koga je vojna industrija u BiH koncentrisana tako da se većina fabrika oružja nalazi na teritoriji FBiH rezultat, kako kaže, spleta okolnosti.

- Bivša SFRЈ uglavnom je u krajevima centralne Bosne gradila fabrike namjenske industrije. Druga je stvar odnosa prema namjenskoj industriji, koji je poslije rata bio ispoljen i u Republici Srpskoj i u FBiH. O tome se ne govori, ali je krajnje vrijeme da se razgovara kome služi to oružje i šta znači Izetbegovićevo za "ne daj bože" - smatra Ćeranić.

Uz sve pohvale za razvoj namjenske industrije u Republici Srpskoj, dodaje Ćeranić, proizvodnja oružja u dva entiteta je, kako kaže neuporediva.

Prema riječima vojnog analitičara Slavenka Ristića, u FBiH su ulagali u namjensku industriju, koja u tom entitetu ima značajnu ulogu u privredi. To nije bio slučaj sa Republikom Srpskom, kaže on.

- Možda je to bilo i namjerno tako. Međutim, TRB je sada jedna od značajnijih kompanija u namjenskoj industriji u Republici Srpskoj i mi u kontinuitetu ulažemo u nove proizvode, zapošljavamo ljude i pokušavamo da vratimo namjensku industriju na mjesto gdje je nekada bila - kaže Ristić.

Taj novi proizvod je oklopno vozilo Despot, predstavljeno nedavno na paradi povodom 9. januara, Dana Republike Srpske. TRB izvozi oko 99 odsto svojih proizvoda, a osim remonta tehnike i naoružanja, bavi se i proizvodnjom lakog pješadijskog naoružanja. Zavod, u vlasništvu jedne južnoafričke kompanije, sa Despotom ima velike ambicije - između ostalog i predstavljanje ovog vozila na Sajmu naoružanja u Abu Dabiju, gdje je Srpska zakupila sajamski prostor.

Druga dva zavoda, Orao i Kosmos, sbudućnost vide u saradnji sa Srbijom. Srbija je postala suvlasnik Orla, koji ima ambicije da postane regionalni remontni centar za ruske helikoptere, dok je slično ulaganje najavljeno i za Kosmos, koji je prošao kroz težak period, ali je, čini se, uspio da se konsoliduje.

Kosmos je u junu prošle godine potpisao ugovor o remontu raketnih sistema iz Srbije, što bi trebalo da stavi tačku na dugotrajnu krizu u ovoj kompaniji.

Brojevi i poređenja između konkurentskih fabrika oružja širom BiH su jedno, ali kako to izgleda kada se stavi u kontekst prijetnji koje dolaze od bošnjačkih političkih i vojnih prvaka?

Prijetnje izriče ne samo Izetbegović, već i Željko Komšić i to i susjednim državama, podsjeća Ćeranić, koji takvu retoriku tumači težnjom da se unitarizacija BiH nastavi po svaku cijenu.

Nagomilavanje oružja, prema Ristićevim riječima, nije dobro ni za region, ni za BiH. Međutim, on smatra da se radi više o retoričkoj, nego o realnoj prijetnji.