latinica  ћирилица
22/02/2019 |  22:21 | Autor: SRNA

Јoš nema pravde za srpske žrtve u BiH (FOTO)

U Domu kulture Višegrad večeras je promovisan projekat "Dušu nisu ubili", koji kroz dvije knjige i dokumentarni film prikazuje potresne sudbine srpskih žrtava u BiH u 20. vijeku.
Dušu nisu ubili, Višegrad - Foto: SRNA
Dušu nisu ubili, VišegradFoto: SRNA

Autori projekta su novinar Mira Lolić Močević i profesor Draga Mastilović.

- Ovo je pokušaj da bez mržnje, bez poziva na osvetu ispričamo svoju istinu o najstrašnijem stradanju jednog starog evropskog naroda u BiH - rekla je Močevićeva koja je autor filma i knjige svjedočenja "Dušu nisu ubili".

Ona je istakla da je udruženje "Srpsko-ruski most" inicijator projekta "Dušu nisu ubili", koji je počeo raditi prije četiri godine.

- Tu su prikupljena i obrađena svjedočenja srpskih porodica, žrtava. Tu ima mnogo bolnih svjedočenja, a ono što je strašno je poruka srpskih žrtava, da još nema pravde za srpske žrtve u BiH - rekla je ona.

Močevićeva je istakla da im je bila želja da se sa ovim projektom ustanovi kultura pamćenja kod srpskog naroda, da počnu priče o srpskom stradanju ispričane iz srpskog ugla i da one idu jer je knjiga prevedena na engleski, njemački i ruski jezik.

Dušu nisu ubili, Višegrad (Foto: SRNA)

- Ovaj projekat potreban je nama Srbima, jer mi sami ne znamo šta je to što nam se dešavalo ili smo zaboravili - istakla je Močevićeva.

Prema njenim riječima, šest naučnih radnika odgovaralo je na pitanja šta je to što se dogodilo srpskom narodu, postoji li narod u Evropi koji je tako stradao i toliko puta kao što je srpski narod. "Kome je to srpski narod smetao, zašto su željeli da na Drini postave granicu srpskom narodu", pita Močevićeva.

Ona je navela da su tražili sagovornike čije su porodice stradale u sva tri rata.

- Tragom jedne izjave koju nam je dao patolog Zoran Stanković da ga je na početku 1992. godine, dok je radio istraživanje, frapirala činjenica da su se u jednoj porodici stradavanja dogodila 1914, 1941. i 1992. godine. Tu smo došli do odgovora postoji li narod u Evropi koji je kao srpski u BiH stradao na kućnom pragu tri puta. Nažalost ne postoji, takvu sudbinu su imali samo Srbi - rekla je Močevićeva.

Ona je napomenula da je snimila svjedočenja 59 porodica.

- Kada danas u 21. vijeku kažemo nad Јevrejima se desio Holokaust, ako se nad Јermenima desio genocid, ako neki drugi pokušavaju da srpskom narodu nametnu teret genocida nemaju pravo, jer se postavlja pitanje šta je srbocid? Ko je pobio više od milion Srba u Drugom svjetskom ratu ili hoćemo li ikad mi Srbi zbrojati svoje žrtve. Mi ćemo čekati, 50, 100 ili 150 godina, ali ćemo istinu dočekati. Svaka generacija ima svoj zadatak. Naš zadatak je da sačuvamo od zaborava i da žrtava ispriča svoju istinu - rekla je Močevićeva.

Ona je istakla da je cilj i da ove knjige dođu u osnovne i srednje škole kako bi učenici mogli da čitaju o srpskom stradanju.

- Zahvaljujući Srbima iz Švajcarske mi smo knjige predali Prosvjetno-pedagoškom zavodu i u martu će svaka biblioteka imati jedan primjerak knjige. Zadatak prosvjetnih radnika je da djeci prezentuju istinu koja je u knjizi ispričana, jer nažalost u obrazovnom sistemu podataka istorijskih nema i djeca o tome ne uče - rekla je Močevićeva.

Ona je podsjetila da su izvršena dva antropološka istraživanja u Donjoj Gradini i da prema podacima doktora Zdravka Marića, postoje najmanje 163 masovne grobnice u kojima se nalazi najmanje 230.000 tijela, ali da se o tome ćuti.

- Tu su sva istraživanja čiji se nalazi i dalje kriju, a predati su u Sarajevo. Ko ih krije i zašto, to se mora saznati. Srbi prvo moraju da prestanu da ćute, jer ako Srbi ne budu govorili neće govoriti niko drugi o našim žrtavama -zaključila je Močevićeva.

Dekan Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović rekao je da je monografija "Zatiranje Srba u BiH u 20. vijeku" dio projekta "Dušu nisu ubili".

- Sve ono što se dešavalo srpskom narodu zapadno od rijeke Drine kroz drugu polovinu 19. i kroz čitav 20. vijek jeste posljedica takvih nastojanja da se srpskom narodu ospori pravo na život. To je najprije došlo do izražaja u Prvom svjetskom ratu kada je srpski narod bio izložen brojnim stradanjima, ali najgroznije oblike doživio je u toku Drugog svjetskog rata kada je u okvirima monstruozne tvorevine Nezavisne Države Hrvatske trebalo da bude uništeno sve što je srpsko i pravoslavno od rijeke Drine do Јadranskog mora - istakao je Mastilović.

On je dodao da su neki istorijski procesi i poslije Drugog svjetskog rata, posebno pojačani procesi ekonomske migracije Srba iz BiH, pojačano doseljavanje muslimanskog stanovništva u BiH uslovili da sedamdesetih godina Srbi u BiH ne budu većinski narod, što je dalo za pravo nekim drugim da počnu kovati planove o BiH kao dominantnoj islamskoj zemlji, da bi se srpski narod suočio sa dvije opasnosti.

- Na sreću u periodu od 1992-1995. godine srpski narod znao je da prepozna istorijske procese, znao je da stvori Republiku Srpsku i da cijeni značaj stvaranja Republike Srpske jer je to jedini garant opstanka srpskog naroda zapadno od rijeke Drine. Ako ne bude tog institucionalnog okvira to znači da Srba zapadno od Drine nema više i da će na taj način biti ispunjeni planovi koji sežu duboko u 19. vijek - zaključio je Mastilović.

Sveštenik Dragan Vukotić rekao je da je crkva bila uvijek uz svoj narod i da su uvijek stradali sveštenici, monasi, a poslije toga srpski narod.