Godišnjica stradanja radnika RTRS-a na Ozrenu (VIDEO)
I ove godine, članovi kolektiva, na groblju "Sveti Pantelija" u Banjaluci, položili su vijence i zapalili svijeće.
Bio je rat, ali šta to znači jednoj novinarskoj ekipi? Saša Kolevski i Goran Pejčinović i to jutro bili su na zadatku. Samo petnaest dana prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, poginuli su na novinarskom zadatku. Otac Saše Kolevskog, kaže, jedina utjeha je što sjećanje na njih i danas živi.
- Volio je taj posao, išao je na teren. Taj dan kada se to desilo ja sam bio na VMA, javili su preko nekog satelitskog telefona da su nestali, i to je što sam ga vidio, on je u subotu nestao a ja sam ga zadnji put vidio u srijedu - rekao je otac Saše Kolevskog.
Važno je da Radio-televizija Republike Srpske, koja je imala važnu ulogu u ratu, i danas u miru njeguje kulturu sjećanja.
- Mi se sjećamo te njihove mladosti, Goran je imao 22 a Saša 29 godina, kada kažemo da su oni sahranjeni na ovom groblju onda možemo reći da su ugrađeni u temelje Radio televizije - istakla je Milka Tošić, ratni reporter RTRS-a.
Iako je vozilo kojim su Kolevski i Pejčinović krenuli na snimanje bilo jasno obilježeno, pripadnici takozvane Armije BiH, ipak su otvorili vatru.
- Nevjerovatno je da se na takvo vozilo puca, to je bio pucanj u slobodu medija, u slobodu življenja, izražavanja, oni su stradali nepotrebno, to je samo dokaz, oni nama svašta nešto pripisuju, međutim bili su prljavi do kraja - istakao je komandant Druge oklopne brigade Vojske Republike Srpske Miko Škorić.
Priču o Saši Kolevskom, Goranu Pejčinoviću, Mladenu Obradoviću, Ljubi Kerkezu i Draganu Klačaru, radnicima naše medijske kuće stradalim tokom rata na radnim zadacima, Radio-televizija Republike Srpske zabilježila je kroz dokumentarni film "Spavajte, mladići".