latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 10/04/2014 | 15:00

Budućnost narodnih običaja

Kao što znate, emisija narodne muzike “Svilen konac” već godinama se trudi da otrgne od zaborava i da sačuva naše lijepe narodne običaje. Vjerujte, da pred ovolikom najezdom neukusa i kiča to nije nimalo lako. Kakve su nam šanse u toj borbi u budućnosti, pokušali smo odgonetnuti danas...

 

Nauka, tehnika i pismenost veliki su neprijatelji narodnih običaja, ali običaji stari vijekovima ne predaju se baš lako. S koljena na koljeno, od oca na sina, običaji su prenošeni, njegovani dotjerivani i modernizovani. Kako je vrijeme prolazilo narod je postajao sve obrazovaniji, tako da običaji gube svoj prvobitni, tajanstveni smisao i dobijaju obilježje narodnog, lijepog, nečeg što nas podsjeća na stara dobra vremena i budi u nama uspomene na naše djetinjstvo, kuću i kraj gdje smo se rodili, na prvu majčinu riječ koju smo čuli, na naše bake i djedove, koji su nam dali prva saznanja o životu, svijetu i običajima. Nažalost, vrijeme je surovo i polako ističe rok trajanja i pomenutim običajima. Naše selo, kao glavni čuvar narodnih običaja proživljava velike promjene. Mladi u potrazi za boljim, lakšim životom, odlaze u gradove i sela nam sve više stare. Mnoge kuće su već opustjele, a one preostale to očekuje u skoroj budućnosti. Neke običaje već sada jedva pamte stariji ljudi, a mnoge će zbog osipanja sela snaći ista sudbina. Mladi, i oni na selu i oni u gradu, povučeni pomodarstvom, potrebama i željama mladih, traže nove puteve u bolji život, odbacujući pri tom sve što je staro i nazadno, ne štedeći pri tom i narodne običaje. Kako mladi odbacuju sve staro, pa i narodne običaje ilustruju i stihovi jednog “narodnjaka”: “Vremena su prošla stara, a sa njima običaji. Ne kriju se više, nano, kao nekad osjećaji”. Međutim, ne misle svi mladi podjednako, tako njihov odgovor na prethodnu pjesmu glasi: “Stari đedo puni čaše, običaje čuva naše”. Koja će od ove dvije pjesme biti pobjednik pokazaće vremena koja dolaze. I mi, dragi moji, se dovijavamo na sve moguće načine da ovo naše narodno blago čuvamo od zaborava. Pretresamo stare knjige običaja, koristimo i usmena predanja kojih se neko sjetio, a nesebičnu pomoć nam dajete i vi, vašim učešćem u kreiranju emisije. Dakle svi smo na istom zadatku. Vjerovanja i običaji koje možete čuti u vašem ''Svilen koncu'', treba da pokažu kroz kakva je sve mračna i teška vremena, zablude i neznanja prolazio naš narod u svojoj burnoj prošlosti. Da pokažu svu naslagu vijekovnog vjerovanja i mudrovanja, što je i osnova naše kulture, našeg nacionalnog morala i naših sklonosti. Ako se vi, dragi slušaoci, slušajući našu emisiju sjetite starih dobrih vremena, svoga djetinjstva, ako se sjetite i zaželite rodnog kraja, ako se u mašti vinete u našu prošlost i zamislite život kakvim su živjeli naši preci, neće nam biti žao truda koji ulažemo u osmišljavanju naše emisije.