O nadimcima

U davnim vremenima, davanje nadimaka imalo je jake religijske motive-zaštitu novorođenčeta od mračnih sila i bolesti. Djeci je davan nadimak da bi se sakrilo pravo ime i da im rđave sile ne bi mogle nauditi. Ta se predostrožnost, prije svega, odnosila na zle sile, pa se nadimak održavao do kraja života.
Vuk Karadžić, koji je ime Vuk dobio zato što su mu ranije rođena braća umirala, zabilježio je takve primjere u mnogim našim krajevima. Zapisao je: “Gdje koje žene, kad pitaju koga za zdravlje muškog djeteta, makar mu kako ime bilo, kažu: Kako ti je Živko?”
U mnogim našim krajevima, mlada kada dolazi u mladoženjinu kuću, nadjeva imena odmila djeverima i zaovama i tako ih samo ona zove: Brato, Dada, jedinica, Seja. Često je bilo da su žene svoga muža oslovljavale sa ON dok je muž ženu nazivao ONA.
Novijeg su datuma nadimci dobijeni u porodici i rodbini. Oni su najčešće skraćenice od imena ili prezimena: Mića, Јoca, Taca, Nena, Bane, Boba itd.