Proseni dani i „bijesna kobila“

Stari Sloveni su januar zvali prosinac, jer tada sunčeva svjetlost, pošto je od Božića i dan duži, jače prosijava, te je stoga ovaj mjesec tako nazvan. Naziv je očuvan u svim slovenskim jezicima. Kod Hrvata je prosinac neargumentovan naziv za decembar, jer sunce u tom mjesecu, zgašnjava i svjetlost mu je sve slabija, zato što je vrijeme kratkodnevice .
U onaj dan oko Svetog Save, kad vjetar pomahnita, a studen bude tako jaka da se sledi ždrijebe u kobili, narod kaže da je “bijesna kobila” i da tad, usljed hladnoće, “spavaju zajedno miš i mačka“.

Danas ćemo napraviti svojevrstan uvod u proslavu svetosavskih praznika. Čućete neke od legendi o Svetom Savi.
.........
Legenda o Svetom Savi i dunđeru:

Pošao nekud dunđerin i nosio punu torbu blaga na leđima. Srete ga Sveti Sava i, nazvavaši mu Boga, upita ga: “Šta to nosiš, majstore?” “Talaš”-odgovori dunđer, bojeći se da mu ne zaište novaca. Sveti Sava se prekrsti i reče: “Talaš ti uvijek i bila”!, pa tako i ostade. Dunđerin uvijek radi, a nikada nema para, a talaši i suviše.


Legenda o Svetom Savi i tkalji:

Sveti Sava, hodajući po svijetu, kao prosjak, dođe u jednu kuću. Kad u kući žena tka, provlači čuljak vazda s jedne strane, te kako provuci s jedne strane na drugu, vazda otkini. Onda joj Sveti Sava reče: “Nemoj tako već tkaj s obje ruke, pa onda ti ne treba kidati potku”! Ona ga posluša, te počne tkati kako joj je kazao, i radnja joj je hitrije išla i ivica joj ljepša ostajala.
Poslije dođe jedna žena i upita je: “Od koga si tako naučila tkati”? ”Od koga? Ta sama sam ovako izmislila da mi je lakše”. Onda Sveti Sava reče: “E, kada si sama vazda tkala, od te radnje koristi ne imala!”