Kako su se gradile stare seoske kuće u Vojvodini

Prije dolaska Turaka 1526. vojvođanske kuće bile su slične mađarskim i slavonskim. Pod Turcima, naročito poslije vojnih pustošenja, vojvođanska kuća se, prema navodima putopisaca onog vremena svela na zemunicu. Kasnije su građene pletare, kuće čiji su zidovi ispleteni od pruća, a zatim oblijepljeni blatom.
U drugoj polovini 18. vijeka intervenišu austro-ugarske vlasti i nameću prikupljanje stanovništva u ušorena sela. Izvršena je parcelizacija duž drumova i raskršća na njima. Kuće su bile gotovo jednake. Imale su jednu sobu sa ulice, kuhinju pozadi, a sa strane, prema dvorištu, otvoren trijem. Dvorište je od ulice odvojeno zidom ili drvenom tarabom. Do kuće se nalazi dvokrilna kolska kapija. Krovovi ovih kuća bili su dvoslivni i pokriveni barskom trskom ili slamom.
Fasade vojvođanskih kuća krečene su živim bojama svakog proljeća i jeseni. Ispred ulaznih vrata postavljene su drvene klupe, na kojima se sjedilo uveče nedjeljom i praznicima. Ove kuće su imale savršeno riješenu toplotnu izolaciju. Interesantno je i to da su naučnici utvrdili da je najzdravije živjeti u takvim kućama od zemlje.