Stari đeram

Ova vrsta bunara je najrasprostranjenija u srednjoj i istočnoj Evropi. Đeram se najčešće koristio po selima i bilo ga je u skoro svakom dvorištu. Postojao i veliki zajednički đeram koji se koristio na livadama pored sela za napajanje stada, čuvanih na slobodnom prostoru. U starijim vremenima, na mjestima gdje je bilo više stoke, pravilo se i po nekoliko đermova da bi se mogla namiriti sva stoka . Tako da se bogatstvo stočnog fonda moglo mjeriti i brojem bunara u selu.
Nekada je đeram bio glavni izvor pitke vode i nalazio se kod skoro svake kuće i salaša. Iz đerma se voda vadila pomoću vedra koje je bilo vezano za drvo, na čijem se kraju nalazio veliki kamen radi postizanja ravnoteže. Đermovi su bili i još su inspiracija slikarima i pjesnicima, mjesto gdje se može utoliti žeđ hladnom i čistom vodom, mjesto susreta dvoje mladih.
Đeram se ranije koristio kao orijentir u nepreglednim ravnicama Panonske nizije i Ukrajine. Takođe je služio u praktične, svakodnevne, svrhe. Sa pokretanjem rude đerma davao se znak kada je stado stiglo na pojilište, kada se svi okupljaju na ručak ili kada se radni dan u poljima završava, ili bilo šta drugo što je već dogovoreno da se u pojedinim slučajevima javlja na daljinu.
Đeram se sastoji od:
Drvenog, zaštitnog, pravougaonog okvira, koji se postavlja odmah oko iskopane bunarske rupe.
Balansnog stuba, koji se sastoji iz rude i drvene račvaste potpore, i služi za lakše izvlačenje vode,
Tega, koji je vezan za rudu (kontra teg) (obično je to kamen ili drveni panj), sa jedne strane.
Drvene kofe, koja je vezana sa druge strane i kojom se vadila voda. Korita ili pojilišta, koje se sastojalo iz jednog ili više jednakih dijelova, međusobno povezanih.