Prvo i drugo obretenje glave Svetog Јovana Krstitelja

Prema predanju, veliki i slavni prorok Јovan Krstitelj bi posječen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, žene Irodove. Kada Јovan bi posječen, naredi Irodijada da mu se glava ne sahranjuje zajedno sa tijelom, jer se bojala da strašni prorok nekako ne vaskrsne. Stoga uze njegovu glavu i zakopa je na nekom skrivenom mjestu, duboko u zemlju. Njena dvorkinja bijaše Јovana, žena Huze, dvorjanina Irodova. Dobra Јovana nije mogla trpjeti da glava Božjega čovjeka ostane na takvom mjestu, iskopa je tajno, odnese u Јerusalim i sahrani na Gori Јeleonskoj. Ne znajući o svemu tome, car Irod kada dozna o Isusu kako čini velika čudesa, uplaši se i reče: “To je Јovan koga sam ja posjekao, on ustade iz mrtvih”. Poslije izvjesnog vremena, neki znamenit vlastelin povjerova u Hrista, ostavi položaj i slavu svjetsku i zamonaši se. Kao monah, s imenom Inokentije, nastani se na Gori Јeleonskoj baš na onom mjestu gdje je glava Krstiteljeva bila zakopana. Dok je zidao sebi keliju i kopao duboko, nađe zemljani sud i u njemu glavu, za koju mu se javi tajanstveno, da je Krstiteljeva. On je cjeliva i zakopa na tom istom mjestu. Na ovaj dan , kao pomen na ove događaje, proslavlja se prvo i drugo Obretenije glave Svetog Јovana Krstitelja . Po Božjem promislu ta čudotvorna glava docnije išla je od ruke do ruke, ponirala u mrak zaborava i opet objavljivana, dok najzad nije u vrijeme carice Teodore, majke Mihailove i žene Teofilove, i u vrijeme patrijarha Ignjatija, prenijeta u Carigrad. Mnoga čudesna iscjeljenja dogodiše se od glave Pretečine. Važno je i interesantno je, da dok bi živ, “Јovan ne učini nijedno znamenje” ali se njegovim moštima dade blagodatna čudotvorna moć. Srpska pravoslavna crkva slavi ovaj praznik 24. februara po crkvenom, a 9. marta po gregorijanskom kalendaru.