Narodni običaji i vjerovanja koji govore o biljkama

Ima ih više stotina hiljada vrsta. Od biljaka i biljnih proizvoda uvijek je, u ogromnoj mjeri, zavisio i život čovjeka. Biljke, iako bez svijesti, predstavljaju organizme pune zdravlja, snage i mladosti. Narod smatra da je svaka biljka ljekovita i da je Bog stvorio onoliko biljaka koliko ima bolesti. I srpske narodne pjesme svjedoče da se kod nas uvijek vjerovalo u čudotvornu moć bilja: “Nabra vila po Miroču bilja, i zagasi rane na junaka”. U narodnim vjerovanjima je najprisutnije ono bilje s kojim je čovjek bio u svakodnevnom kontaktu ili je od njega imao najviše koristi. Narod tvrdi da onaj koji hoće da se ne napije, na prazan želudac treba da pojede pet gorkih badema. Ljepotice u narodnim pjesmama imaju “badem oči”.

Po narodnom predanju, na bukvama ili u njihovim šupljinama rađaju se i žive vile. Inače se to drvo smatra lošim: “Da ga nije sramota, strunuo bi od panja do kuće” - kažu za njega. Da bi bosiljak nikao, treba ga sijati uz psovku, a ko se najede bunike, gubi pamet. Lijeska se smatra za sveto drvo (kao i tisa) i narod je zove “Božijom sestricom”. Po narodnom vjerovanju, lijeska štiti od groma, pa je prilikom grmljavine dobro pod nju se skloniti. Ona se stavlja i za rog kuće da ne bi u nju udario grom. Grijeh je ljeskovom metlom čistiti kuću. Ko nije pri zdravoj pameti, provoda se tri puta oko lijeske. Lijeska je simbol plodnosti, pa se stavlja grančica iznad kreveta ili je žene nose u kosi. Priča se da je đavo pitao lijesku “Kad je Isus prošao?”, a ona je mu reče: “Kad sam cvjetala”, a kada je pitao vrbu, ona je odgovorila: “Sad je prošao”. Vrba nema roda zato što je pokazala đavolu put kuda je prošao Hristos koga je nečastivi jurio. Za razliku od vrbe koju je prokleo da nema ploda, Isus je lijesku blagoslovio. Na Đurđevdan, djevojke se kupaju pod grabom, da se momci grabe za njih. Udavače, takođe, stavljaju u njedra grabove grančice da bi se momci grabili za njih i proso da bi ih prosili. Ko bi našao djetelinu s četiri lista na Ivanjdan, taj bi razumio jezik životinja. Iako je stvorio duvan, đavo bježi od tog svog izuma i pušača. Priča se da kada je vidio Svetog Petra kako okuplja narod u crkvi, tada mu je rekao: “Јa ću stvoriti nešto što će narod voljeti više nego crkvu”, i stvorio je duvan. Јavor će se osušiti ako bolestan čovjek, vodu kojom se umio prospe na njegov korijen, a taj bolesnik će ozdraviti, kaže narodno vjerovanje. Suv javor će ozelenjeti ako ga obuhvati krivo osuđen čovjek. Јavor služi i kao sredstvo za odvajanje momka od djevojke: “Bog ti dade da se ne udade, dok ne vid'la tri na nebu sunca, dok ne čula kako riba pjeva, dok ne rodi javor jabukama, žuta vrba grožđem bijelim”. Јasenov štap treba pobosti u žito onaj kome jazavci jedu kukuruz, pa oni to više neće činiti.