latinica  ћирилица
19/07/2014 |  12:23 | Autor: Agencije

Tražili đavola?

A našli bakterije! Vjerovali ili ne, ekspedicija koju je u "pakao" poveo DŽordž Kurunis, otkrila je da ovi mikroorganizmi "komotno" žive u nemogućim uslovima turkmenistanskog kratera Derveze.

Porijeklo "Vrata pakla" u Turkmenistanu, tačnije kratera Derveze, predmet je višegodišnjeg sporenja među stručnjacima, no, teorija koja je najviše prihvaćena u svijetu je da su "tvorci" sovjetski geolozi koji su prije više od četiri decenije bili tu u potrazi za gasom.

Uglavnom, rupa prečnika 70 metara i dubine 30, locirana je na polju prirodnog gasa u provinciji Ahal, šestom po veličini prirodnom rezervoaru na planeti, piše britanski Gardijan.

 

 

DŽordž Kurunis, kanadski istraživač, prva je osoba za koju se zna da se spustila u ovu rupu.

Bilo je to prošle godine, ali su se fotografije ove avanture tek sad pojavile na sajtu Nacionalne geografije, koja je djelimično i finansirala ovu ekspediciju.

Cilj spuštanja je bio da se uzmu uzorci tla sa dna, ne bi li se ustanovilo da li bilo kakav oblik života postoji u tako surovim uslovima.

 

"Priča o tome kako je krater nastao je na neki način misterija, i slično mjesto ne postoji na Zemlji" rekao je Kurunis za Nacionalnu geografiju. "Veoma je jedinstveno – nigdje više na svijetu nema rupe u kojoj gori metan koji pod pritiskom izbija iz tla." 

Ovaj projekat je planiran 18 mjeseci. Tim je napravio specijalan sistem sajli iznad jednog kanjona, gdje je Kurunis vježbao spuštanje. Čak su ga i holivudski stručnjaci za specijalne efekte "palili" nekoliko puta, da ne bi paničio kada se nađe u takvom okruženju.

 

Da bi podneo tu vrelinu, Kurunis je nosio specijalan aparat za disanje, odijelo otporno na toplotu i posebne vezove od kevlara da se ne bi istopili u "paklu".

Kanadski stručnjak je svoje iskustvo uporedio sa spuštanjem na drugu planetu. Opisao je to kao "koloseum hiljada malih plamenova koji zajedno zvuče kao mlazni motor"!

"Osjećate se vrlo sićušno i veoma ranjivo na takvom mjestu."

 

 

Tim je zadovoljan rezultatima ekspedicije – vjeruju da im je pomogla da prikupe podatke koji će poslužiti budućim misijama u svemir, koje budu tražile znakove života izvan Sunčevog sistema.

"Našli smo neke bakterije koje žive na dnu i uopšte im ne smetaju visoke temperature. A nazanimljiviji podatak je što ih nema nigdje u tlu koje okružuje krater!“, istakao je Kurunis.

 

 

"Izvan našeg solarnog sistema postoje planete na kojima su slični uslovi kao u ovoj jami, i ovo bi nam moglo pomoći da proširimo vidike, odnosno, broj mjesta na kojima bismo mogli da tražimo život izvan našeg sistema."