Radno zakonodavstvo u regionu pogoduje investitorima

Slovenija, koja je članica EU postala 1. maja 2004. godine, novi Zakon o radu donijela je prošle godine, Hrvatska je to učinila gotovo istovremeno kada i Srbija, prošle sedmice, ali tek godinu dana nakon priključenja Uniji, dok je u Makedoniji inicijativa za izmjenu Zakona o radu tek pokrenuta.

U Hrvatskoj je do kompromisa sa sindikatima i usvajanja zakona došlo dvije godine od kako je prvi put upućen u saborsku proceduru.

Vlasnik hrvatske Infoarena Grupe Tomislav Gavaci kaže da je izuzetno bitno da radno zakonodavstvo u svim zemljama regiona bude "usaglašeno", konkuretno i efikasno.

"Ako gledamo region kao jedno tržište, na globalnom nivou svim investitorima i poslovnim ljudima je puno lakše da rade ukoliko imaju jedinstvenu regulativu", kaže Gavaci za Tanjug.

 On, naime, ukazuje da je iz prošlosti nasljeđena vrlo stroga i kruta regulativa Zakona o radu nepogodna za razvijanje poslovanja, te je to razlog što ga zemlje regiona mijenjaju.

Takođe, zemlje regiona su pojedinačno male za investitore, te je njima puno lakše da posluju po cijelom tom ekonomskom prostoru, ukoliko nema većih razlika u zakonodavstvu.

Јoš postoje određene različitosti u zakonskim aktima pojedinih zemalja što je, kaže Gavaci, normalno, ali je suština da se sve zemlje mijenjanjem radnog zakonodavstva praktično približavaju regulativi EU.

 "To radno zakonodavstvo donosi velike promjene, primarno u korist poslodavaca, ali i zaposlenih zbog toga što poslodavci, ako su zadovoljni, nikada neće otpustiti dobrog radnika, ali će uvijek otpustiti lošeg", objašnjava on.

Tvrdi da ni u jednoj zemlji regiona nije došlo do masovnijeg otpuštanja radnika, a to je, inače, kaže Gavaci, više pitanje za vlast i politiku države. Država, naime, treba da omogući potencijale za otvaranje novih radnih mjesta, jer je u njenom interesu da ima više zaposlenih nego nezaposlenih, posebno kada je riječ o mladima.

Prema njegovim riječima, promjenama radnog zakonodavstva možda nisu u potpunosti zadovoljni ni sindikati, koji su u Srbiji i Hrvatskoj pružali veliki otpor, ali ni poslodavci. On je uvjeren da bi ipak trebalo razmišljati da je riječ o pozitivnim promjenama. 

Gavaci posebno ističe pogodnosti Zakona o radu u Hrvatskoj i Sloveniji, kao što je mogućnost rada od kuće.

"Riječ je o novom trendu, izuzetno kvalitetnom, posebno u segmentu potencijala za zapošljavanje, pogotovo žena koje imaju porodicu. Mogu vam reći da smo mi već šest godina u tom modelu, radimo od kuće i imamo vrlo dobre rezultate", rekao je Gavaci, koji, međutim, napominje da je jedina mana takvog rada velika asocijalizacija ljudi.

Ekonomista Ljubodrag Savić ne vjeruje da je krajni cilj da region ima jedinstveno radno zakonodavstvo ali, kako kaže, osnovna ideja je zapravo da se na ovim prostorima imaju zemlje uređene po evropskim pravilima, ali i balkanska cijena radne snage.

"To je ključna stvar, i to naravno kompanijama odgovara. Kompanije imaju alternativu da idu u Kinu, ali mnogo bolje je raditi u ambijentu koji je evropski, gdje će barem u Sloveniji i Hrvatskoj, a nadajmo se ubrzo i u Srbiji, imati relativno vrlo uređen prostor sa pravilima koji važe u Evropskoj Uniji, a gdje će, ipak, imati cijenu radne snage koja više podsjeća na kinesku", naveo je.

Savić se slaže da je osnovna ideja da zakoni liče na evropske. Ipak, postoje i razlike, izneo je i nekoliko razlika.

"U Evropi nisu tako rigidni zakoni, barem što se tiče nepoštovanja svijeta rada i preferiranja one druge strane - svijeta kapitala. Sa druge strane, njihove zemlje su mnogo razvijenije nego što je Srbija i uglavnom sprovode te zakone, odnosno one vrlo poštuju prava radnika", kaže Savić.

Prema njegovim riječima, na primjer, radnik u Srbiji je u obavezi da poštuje Zakon o radu i sve što u njemu piše i ako mu poslodavac ne isplaćuje platu, po više mjeseci, pa i godina.

On to svoje pravo može da potražiti u srpskim sudovima, ali to može trajati godinama, a pitanje je da li će za nekoliko godina to preduzeće postojati", kaže Savić.

Generalni sekretar Unije poslodavaca Srbije Dušan Korunoski smatra da strani investitori, i nakon promjene radnog zakonodavstva u Srbiji, i dalje imaju bolje uslove u Makedoniji i drugim zemljama regiona, nego u Srbiji.

Radnička prava su manje-više na istom nivou u regionu gdje promjena srpskog Zakona o radu nije ništa značajno izmenijila, smanjila su se samo prava i privilegije sindikata i sindikalaca.

Korunoski kaže da postoji nada da će promjene Zakona o radu ohrabriti strane investitore da dođu, ali i građane Srbije ili "gastarbajtere" da svoju ušteđevinu ne ulažu u špekulacije zemljištem i kvadratima već da se osmjele i započnu biznis.

Novi poslodavci će donijeti nova radna mjesta, a smanjenje nezaposlenosti popravlja položaj radnika bolje od bilo kog drugog rješenja, uvjeren je Korunoski.