Turci u Njemačkoj po prvi put glasaju na turskim izborima

  Među sedam biračkih mjesta na kojima oko 1,4 milion Turaka ima pravo da glasa, nalazi se i Olimpija-stadion u Berlinu, gdje će, kako procjenjuju njemački mediji glasati oko 140 000 ljudi na izborima za predsjednika Turske.
  Izbori za predsjednika Turske se u Turskoj održavaju 10.avgusta, a ovo je prvi put da će predsjednik države biti biran direktno, na izborima, a ne u parlamentu.
  Turci u Njemačkoj će, osim u Belrinu, glasati i u Frankfurtu, Minhenu Karlsrueu, Hanoveru, Diseldorfu i Esenu.
  Kada je riječ o tome za koga će Turci u Njemačkoj glasati, nemački mediji javljaju da birači ne kriju i da je je sadašnji šef vlade Redžep Tajip Erdogan za njih favorit.
  "Erdogan", kažu, prenose njemački mediji, skoro svi koji su došli na izbore u Berlin.
  "Nema alternative za Erdogana, on je za našu zemlju puno toga učinio", prenose mediji izjavu jednog mladog Turčina za glasačkog mjesta u Berlinu, koji je na pitanje o protestima u Gezi-Parku rekao da ljudi, koji su se angažovali zbog par posječenih stabala i nisu baš "čisti" i da se tako nešto ne bi moglo dogoditi u Berlinu.
  Kada je riječ o Erdoganu, čije posjete toj zemlji često proteknu u atmosferi turskih zastava, muzike i čežnje njegovih zemljaka sa njemačkog tla za dalekim prostorima Anadolije, on u Berlinu važi za teškog partnera za razgovor.
  Za Erdogana se kaže da je zahtjevan, težak partner za razgovor, čiji se postupci ne mogu predvidjeti, slično poput ruskog predsjednika Vladimira Putina, za koga se kaže da se nikada unaprijed ne zna hoće li nastupiti kao šarmer ili kao autokrata.
  Erdogan je ponekad personifikovana ljubaznost, a ponekad nastupa kao neljubazni, agresivni despot, smatraju njemački medijski analitičari.
  Erdogan, možda, i nije "tvrd orah" sa Bosfora, ali jeste jedan od rijetkih svjetskih poliltičara čije izjave skoro nikog ne ostavljaju ravnodušnim u Njemačkoj, 82-milionskooj državi u kojoj je više od tri miliona njegovih zemljaka, što je najveći broj stranaca, našlo "uhljebljenje".
  Erdoganovi nasuputi u Njemačkoj, gdje ga zemljaci slave kao "pop-zvezdu", a njemački političari, uglavnom, kritikuju, izazivaju uvijek komentare, nezavisno od toga šta on predlaže.
  A, Erdogan, između ostalog, predlaže da mali Turci prvo uče turski, pa tek onda njemački jezik, upozorava na porast neprijateljstava prema strancima i rastuću islamofobiju, govori "da" integraciji i "ne" asimilaciji, kritikuje evropsku politiku njemačke vlade, traži osnivanje turskih gimnazija......
  Kada je riječ o susretima kancelara Angele Merkel i Erdogana, nezavisno od toga na čijem terenu se "igra utakmica", pozitivno raspoloženi analitičari ukazuju često da, bez obzira na sve razlike u viđenjima i mišljenjima, ipak, treba da bude naglašeno ono sto je zajedničko- a to su osim intenzivne privredne saradnje, izražene u najmanje sedam milijardi evra njemačkih investicija u Turskoj i 350 000 Turaka, zaposlenih u tim firmama - ljudi.
  "Dijelim mišljenje da su odnosi između ljudi u Njemačkoj i Turskoj, posebno, zbog velikog broja turskih građana ili njemačkih državljana, turskog porijekla koji ovde žive-jedan važan dio naših bilateralnih odnosa", rekla je Merkelova jednom, prilikom posjete Bosforu.