Povratak u budućnost: "Orlovi" savladali Karija i Amerikance u finalu

U košarci, naravno. Bronzu su uzeli Francuzi. A u finalu, Srbija i Amerika. Zvuči poznato?

Na tom, šampionatu planete čiji je domaćin bio Novi Sad, mnogo je bilo aktera koji i ovih dana pune novinske stupce. Јer, tada se igralo juniorsko prvenstvo svijeta, za igrače do 19 godina starosti i, po nekom starom dobrom običaju, u "finalu iz snova" sastale su se Srbija i nacionalna selekcija SAD.

Sa jede strane terena, baš kao što će biti i ove nedjelje u Madridu od 21 sat, sjajni Stiven Kari. Košgeter Golden Stejta, tada "samo" jedan od najvećih talenata koje ima američka košarka.

U timu Srbije? "Muta". Harizmatični trener Miroslav Nikolić, tada selektor juniora a sada član Đorđevićevog stručnog štaba, u ekipi je, pored ostalih, imao i dva asa koji su i ovih dana članovi "orlova" - Stefana Markovića i Miroslava Raduljicu.

Završnica takmičenja protekla je... prilično slično ovoj, na ovom Mundobasketu.Srbija je u nokaut fazi izbacila Brazil zvuči poznato?), a a Francuzi su potom, poslije svog poraza u polufinalu, uzeli bronzu. A u toj ekipi "trikolora" igrali su, pored ostalih, i Antoan Dio i... Nikolas Batum, najbolji strelac polufinalnog meča (zvuči poznato)?

A "orlovi"?

"Orlovi" su zaigrali u finalu protiv favorizovanih Amerikanaca. Stiven Kari, koji je u prethodnim mečevima umio da postigne i po 19 poena za 25 minuta na parketu, koji je imao nastupe i sa pet asistencija, ili osam skokova, a u tri navrata i po čak četiri "krađe" - nije imao rješenja za mlade "orlove". Maltene se nije video na parketu.

Raduljica nije pogriješio pri šutu iz igre. Marković je imao šest asistencija.

Nastupajući prvi put kao Srbija, izabranici Mute Nikolića igrali su kao u transu i sa 74:69 postali prvaci svijeta. Kada se tome niko nije nadao.

("Niko se tome nije nadao". Zvuči poznato?)

U nedjelju će pomenuti akteri ponovo na teren. I neki drugi, naravno. I neke veće i neke manje zvijezde.

A opet, stvarno, toliko sličnosti... Brazil je Srbija izbacila te 2007. u nokaut fazi. Batum je i pored sjajne partije na kraju morao da sa Francuzima nastupi u borbi za bronzu. I uzeo ju je. A onda su Srbi i Amerikanci zaigrali - u finalu.

Ne bismo se mi bunili ni da se istorija do kraja ponovi, zar ne?

(Kako sad "To su bili klinci, pa ovi Amerikanci su toliko moćni da mogu svakog da pobijede sa 50 razlike!"? Mogu. Pa, šta?

Za sve koji ne vjeruju u lijepa čuda, ma koliko bila nevjerovatna, Mika Antić i njegova rečenica "Marš iz mog sokaka kad ne umiješ da maštaš" - idealan su i zaključak, i najava onog što slijedi.)