Mutanti su među nama

Vijest o prvom uspješnom transferu genetskog materijala radi začeća genetski modifikovanih ljudskih beba objavljen je u časopisu “US medikal džurnal“ 1997. godine. U 30 embriona ubrizgan je genetski materijal treće osobe. Djeca stvorena na ovaj način zapravo imaju dodatne odsječke mitohondrijskog DNK dvije majke, što znači da tehnički imaju tri roditelja.

Za sada nije poznato da li su sva djeca zdrava.

Stručnjaci Instituta za reproduktivnu medicinu i nauku (IRMS) pri Medicinskom centru “Sent Barnabas“ (SBMC) pozabavili su se ove godine sa najmanje 17 ove djece, koja su danas u tinejdžerskom uzrastu, ali rezultati njihovog rada još nisu objavljeni.

Iako nam u ovom trenutku nije poznat identitet “genetski modifikovane“ djece, niti u kakvom su zdrastvenom stanju, etičko pitanje stvaranja ljudi po želji i dalje je vruća tema. Genetsko modifikovanje ljudi kako bi se stvorila superiorna ljudska rasa, ili radi dobijanja određenih fizičkih karakteristika, predmet je žestokih rasprava među naučnicima, političarima i mnogim drugima, navodi TCTV, koji je obećao da će izvijestiti javnost o informacijama o zdravlju ovih mladih ljudi.

Američka agencija za hranu i lijekove zabranila je 2002. godine genetske modifikacije embriona, obrazlažući odluku činjenicom da je riječ o “biološkom produktu“, koji samim tim spada u njihovu nadležnost. Istina je da je pomenuta genetska modifikacija urađena u slučajevima gdje je postojala opasnost da roditelji prenesu svojoj djeci teško genetsko oboljenje.

Ti tinejdžeri bi, međutim, mogli da prenesu svoj genetski modifikovan materijal sljedećoj generaciji, što znači da čak i ako postoji zabrana ovakvih intervencija u budućnosti, činjenica je da smo već “pustili u promet“ biološki modifikovan genetski materijal, navodi TCTV.