latinica  ћирилица
16/12/2014 |  12:35 | Autor: RTRS

Nelogičnosti završnog dijela trilogije "Hobita"

Trinaest godina nakon što se Piter DŽekson prvi put uhvatio u koštac sa ekranizacijom Tolkinovog epskog romana "Gospodar prstenova", filmska saga se završava trećim dijelom priče o Hobitima pod nazivom "Bitka pet vojski".

DŽekson je taj kratki roman pretvorio u ep od osam sati ubacujući dijelove koji nisu u knjizi, ali je sigurno zabavio publiku i producentima omogućio dobru zaradu. Ipak, da li je publika dobila ono što je očekivala, ili je DŽekson u filmu podbacio, kako u poštovanju filmskih pravila, ali i zakona fizike.

Novi film počinje tamo gdje je priča stala u “Smaugovoj pustoši“, u trenutku kada se zmaj uputio u Јezergrad da ga spali. U nastavku te sekvence, Smaug uništava u gradu na jezeru sve dok mu se neko ne suprotstavi, a kada taj dio završi, zapitate se: Zašto to nije završio tamo gdje mu je i mjesto, na kraju prethodnog nastavka?

Od više od dva sata, koliko traje posljednji Hobit, 90 odsto filma je borba i sukob pet vojski, dok je sama suština priče ovog Tolkinovog djela, stavljena u pozadinu. Јedino u preostalih 10 odsto filma, kada se Torin bori sam sa sobom i svojom pohlepom, kada je dozvolio neizmjernom blagu svojih predaka da ovlada njegovim umom, a ne da se urazumi i priključi borbi protiv zajedničkog neprijatelja, ima neki smisao. Sama borba vizuelno je raskošna, prepuna specijalnih efekata i ostavlja bez daha, koristeći estetiku računarskih igrica. Može se reći da je na tragu one u bici za "Helm's Deep" iz “Gospodara prstenova“, međutim predvidljivi dvoboji i suprostavljanje sili gravitacije izgledaju smješno za iole ozbiljnijeg gledalaca, uprkos činjenici što je ovo fantazija.

Ono što nedostaje “Hobitu“ je ono što je krasilo “Gospodara prstenova“, a to je emocija i dubina karaktera. U ovako razvučenoj trilogiji mnogi od likova su krajnje nepotrebni, poput Sarumana, Elronda ili Galadriel, dok je i većina onih koji imaju zapaženu minutažu svedena na crno-bijelu priču. Ljubavna priča Kilija i Torijel, tako izgleda kao da je iz neke meksičke sapunice. S druge strane, ističu se Torin i Bilbo Bagins, koji vode sukob sa samim sobom i drugima i čiji karakteri su složeni.

"Hobit" je najgora ekranizacija Tolkinovog romana, a Piter DŽekson se neslavno oprostio od od svijeta Međuzemlja, iako je sve počelo kao iz bajke. Šest dijelova o tome je sasvim dovoljno, možda i previše, i bilo je vrijeme da se ta priča završi.

Davor Pavlović, urednik Filmskog programa RTRS