Banjaluka kroz sve epohe i to kroz razglednice!

Snežana Vicić godinama sakuplja stare razglednice, koje su našle mjesto i u njenoj prethodnoj knjizi „Pozdrav iz Banjaluke“, a neizbježne su i u novoj knjizi, gdje ih kombinuje sa starim fotografijama. Knjiga je objavljena dvojezično – na srpskom i engleskom jeziku, pa je dragocjen izvor informacija i za goste iz inostranstva. 

Knjiga „Banjaluka – vodič kroz epohe“ nastala je iz želje da se istorijski događaji hronološki slože, od praistorije do našeg vremena, uz osnovne podatke o pojedinoj epohi, objašnjava autorka. Najstariji tragovi života ljudi na ovim prostorima vode, kaže, daleko u prošlost.

- Najraniji tragovi – to je negde 50.000 godina p.n.e – musterijanska kultura, nastala oko Klašnica – ti podaci se obrađuju i postoje brojni izvori kroz knjige, tako da je to zanimljivo da mi prosto živimo na prostoru koji je nastanjen već desetinama hiljada godina . Ono što je zanimljivo – gledala sam i nova istraživanja u Bakincima od prošle godine kad je knjiga izašla, to su ona najnovija – da stavim, pa srednjovekovna neka, neke novce i  heraldiku, tako da bude zanimljivo, rekla je Snežana Vicić, autorka knjige.

U svojoj , godinama sakupljanoj kolekciji, Snežana Vicić posjeduje blizu 20.000 starih razglednica, nekoliko hiljada ih se odnose na Banjaluku, a mnoge su, s razlogom, pronašle mjesto i među stranicama ove knjige.

- I u ovoj knjizi ima dosta razglednica, pošto su one jedan dokumentarni izvor koji ima veliku svoju vrednost – i ovde su poslužile u mnogim momentima da se pojedina epoha oslika, ali tu su još i neki predmeti koji su karakteristični za epohe, pa fotografije, pa prosto stvaranje ambijenta te epohe, pogotovo sad mi je bilo interesantno i posle Drugog rata – to vreme već ima svoju distancu, i sad sam polako već počela da predstavljam i taj period 50-ih koji je zanimljiv za Banjaluku, pogotovo zgrada Titanika za koju su me mnogi pitali čak gde se nalazila, a ne kako je izgledala, tako da mi je to bilo, eto, zanimljivo da i te – meni poznate detalje iz tog perioda prosto predstavim kroz knjigu, istakla je Vicićeva.

 Smjenjuju se vjekovi na stranicama ove knjige, fotografije i razglednice svjedoče o razvoju grada, temeljima njegove industrije, centralnim ulicama, prvim školama, kafanama i hotelima, vjerskim objektima. Mladim generacijama govore i o posljedicama katastrofalnog zemljotresa.

- Ipak je to bio jedan prelom koji je odredio vreme do i posle zemljotresa, i sad – to je bio stvarno jedan strašan momenat, koji je sve pomalo pomerio, tako da i oni – to isto je nešto što se sluša ovako, ali je zanimljivo i videti te objekte kako su izgledali, šta je bilo s njima", ističe ona.

Teško je, međutim, odrediti koji period je zlatno doba Banjaluke.

- Mislim da to zlatno doba svako određuje po sebi. Tako da oni što su živjeli prije Drugog rata vjerovatno bi stavili Banovinu, period kad je varošica izrasla u grad, stvarno ti objekti su i sad nešto što daje sliku Banjaluke, lepu sliku Banjaluke. A s druge strane, kad uzmemo onaj period posle Drugog rata, kad je život bio mnogo mirniji, sigurniji – opet se i to vidi. Vidi se evo jednim podatkom - na mestu Ekspres restorana sada su neke trgovine. Taj restoran, kad je počeo da radi, dnevno je pravio 7.000 obroka. Vi možete zamisliti grad kome je potrebno na tom mjestu, pored svih onih kantina po fabrikama i to, još 7.000 obroka . To govori o jednom drugom vremenu, kaže autorka knjige i dodaje da svako voli i svako je vezan za svoj rodni grad.

Banjaluka je uz to i lijep grad, u kojem je, kaže, provela prekrasne trenutke u mladosti i kasnije, a i sada je rado posjećuje. Grad na Vrbasu ostaje njena trajna inspiracija. Otkriva da postoji još jedan artefakt koji nije publikovala – to je najstarija fotografija Banjaluke iz druge polovine 19. vijeka, kad je velik dio grada razrušen u austrijskom bombardovanju topovima.

- Ta fotografija iz 1878, eventualno devete, je nešto što opet pokreće, a mi osim razglednica imamo i veliku kolekciju fotografija , to je vrednosti više hiljada, među njima su i Banjaluke, ljudi iz Banjaluke. To je jedna oblast koju ja sad izučavam, ističe Vicićeva.

Možda je ovo i najava nekog budućeg izdanja Ateljea Vicić koje će opet među stranicama knjige, oživjeti prošlost Banjaluke.