Prokockane simpatije Evrope prema Grčkoj

“Njemačka bi kao vjerovnik izgubila milijarde evra ukoliko dođe do oprosta dugova ili istupanja Grčke iz evrozone. Stoga većina Nijemaca, kako to pokazuje ispitivanje javnog mnijenja koje je proveo institut Emnid, smatra da je ponašanje premijera Ciprasa i ministra financija Varoufakisa “bestidno“", piše Frankurter Algemajne Cajtung i ocjenjuje da bi i druge zemlje mogle da izgube novac. Stoga postavlja pitanje šta misle drugi Evropljani.

“U Španiji i Portugiji je to prije svega povezano sa predstojećom predizbornom kampanjom. U Španiji Siriza i Cipras imaju bliske saveznike u ljevičarkopopulističkoj stranci Podemos. Za nju i njene pristalice Grci su pozitivan primjer. U Portugalu, gdje takvih pokreta još uvijek nema, grčki “pobunjenici“ nailaze na prihvatanje ekstremnih ljevičara. Većini Francuza je sasvim jasno da Francuska nije samo, nakon Njemačke, najvažniji kreditor. Prema jednoj anketi 80 posto ispitanih smatra da je taj novac izgubljen. Stroga politika štednje je sporna u najmanju ruku ako je shvaćena kao njemački diktat. Tu još dolaze izražene simpatije za grčki narod. U Austriji su Grci, ponašanjem tokom dužničke krize, izgubili svoj ugled. Od svih 28 zemalja članica EU, prema ispitivanjima javnog mnijenja, Grci najmanje simpatija imaju u Austriji. Italijanii su podijeljeni kada je riječ o odnosu prema Grčkoj. Do nedavno su italijanski mediji i političari, ali i građani na ulicama imali simpatija prema Grcima. Sada se postavlja pitanje: Šta možemo da napravimo sa 40 milijardi evra (toliko iznosi dug Grčke prema Italiji – op. red.). I u Holandiji se ovih dana žestoko debatuje o tome da li i u kojoj mjeri domaće poreske platiše mogu biti zamoljene za izdvajanje iz vlastitog džepa kako bi Grčka ostala u evrozoni“, piše FAZ.

Problem ubiranja poreza

„Kao jednu od najvećih reformi grčka vlada na čelu sa Aleksisom Ciprasom je sebi postavila borbu protiv utaje poreza i konačno ubiranje poreza od bogatih. U obzir dolaze prije svih tri grupe: brodovlasnici, frilenseri i samostalni privrednici, prije svih mali obrtnici. Šanse da to grčkoj vladi pođe za rukom nisu velike. U prilog tome govore iskustva iz prošlosti“, piše Frankfurter Algemajne.

List ocjenjuje: „Svi pokušaji da se disciplinuju službenici poreske uprave su do sada propali. Bivša vlada premijera Samarasa je uvela u praksu to da prekršaji u poreskoj upravi budu intereno kažnjavani. Ukoliko je neki službenik bio u saučešništvu sa poreznim dužnikom protiv njega je bio pokrenut interni postupak. Po pravilu su kolege obustavljale postupak protiv optuženog. Samarasova vlada je uvela pravilo da o prekršajima odluku donose nezavisne osobe. Ciprasova vlada je na pritisak moćnih sindikata, koji su povezani sa Sirizom, najavila promjenu te odluke.“

„Najbolje platiše poreza su velika preduzeća i srednji sloj. Velika preduzeća važe za iskrena kada je riječ o plaćanju poreza, njihov doprinos poreskim prihodima je znatan. Ukoliko bi vlada htjela više izdvajanja od velikih preduzeća, ona bi samo ubrzala njihov egzodus u inostrantvo. Ukolilo bi Cipras morao povećati porez ostao bi mu samo put kojim je krenuo njegov prethodnik Samaras, koji je na njemu pao. U tom slučaju će i nova vlada morati još jednom povećati porez srednjoj klasi. Najkasnije tada će Cipras izgubiti simpatije. Јer upravo zahvaljujući glasovima srednje klase je Siriza dobila izbore", ocjenjuje Frankfurter Algemajne.