Obilježeno 23 godine od stradanja Srba u naselju Čardak kod Dervente
Predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Drago Knežević rekao je da je većina Srba ubijena na Mali Vaskrs 1992. godine na kućnom pragu, a zločine su počinili pripadnici regularne vojske Hrvatske, potpomognuti paravojnim hrvatsko-bošnjačkim jedinicama iz Dervente.
Osim stradanja Srba u samom naselju Čardak, pomen parastos i sjećanje je održano i za stradale mještane u logorima Poljari, Tomasovo brdo, naselje Јasikovača-Gakovac.
"Na ovom mjestu gdje se gradi spomen-kompleks posle oslobođenja Čardaka nađena je masovna grobnica sa 19 ubijenih mještana, na groblju u Modranu nađeno je još devet. Naselje je bilo 15 dana okruženo, 37 Čardaklija je ubijeno, u logore je odvedeno 40 mještana", rekao je Knežević.
Dio mještana, kaže Knežević, nekako je prešao rijeku Ukrinu i spasao se na slobodnoj teritoriji ove opštine.
"Odvedeno je 15 logoraša da kopaju rovove na Tomasovo brdo gde je osam ubijeno, dok su ostali prošli sa teškim ranjavanjem. Pobijene su čitave porodice na kućnom pragu", rekao je Knežević.
On je istakao da su brojni logoraši dali izjave i učestvovali kao svjedoci u postupcima koji se vode pred domaćim sudovima, te da su, nažalost, brojni logoraši umrli od posljedica premlaćivanja i mučenja po logorima.
"Ljudi su oboljeli, umiru. Najveći svjedok svih zločina Mile Kuzmanović je umro, bio je na svim većim mjestima na kojima su Srbi zatvarani i mučeni", kaže Knežević.
On ističe da će dio predmeta za ratne zločine biti procesuiran u Hrvatskoj, pred sudovima u Zagrebu i Osijeku, jer izvršioci zločina nisu dostupni pravosudnim institucijama BiH.
"Logoraši su prihvatili odlazak u Hrvatsku da svjedoče. To jeste nova patnja za logoraše, ali sa ciljem dokazivanja stradanja Srba i taj bolni proces moramo preživjeti", kaže Knežević.
Načelnik opštine Derventa Milorad Simić je izjavio da je stradanje Srba naselja Čardak zločin koji se ne smije zaboraviti, te je potrebno sve odgovorne za zločine izvesti pred lice pravde, radi zajedničke budućnosti.
"Rat bi trebalo da ima svoje principe, ovo što se ovdje dogodilo urađeno je mimo propisanih normi. Urađeno je ono što se nikada nije smjelo. Žao mi je što je veoma mali broj ljudi procesuiran za počinjeni zločin i nadležne institucije treba da učine više da ih stigne pravda", rekao je načelnik Simić.
On je istakao da se na ovom mjestu gradi i kapela, te dodao da će svake godine dolaziti da se prisjete stradalih.
Borka Gunjević iz Čardaka kaže da događaje iz 1992. godine nikada neće zaboraviti i dodaje da je razočarana jer odgovorni nisu dovoljno kažnjeni za učinjena nedjela.
"I sama sam bila zarobljenik u logoru Doma ЈNA zajedno sa mužem. Žao mi je što Almaz Nezirović nije isporučen BiH da mu se sudi, jer je ponajviše tukao muža, a meni je prijetio smrću. Ne znam iz kojih razloga je mog muža toliko mrzio, jer su zajedno radili u fabrici", rekla je Gunjevićeva.
Ona je istakla da je njen muž odveden da kopa rovove i ubijen je s leđa među osmoricom na Tomasovom brdu.
Vijence su položile porodice ubijenih, delegacije Udruženja ratnih zarobljenika, porodice poginulih boraca i ubijenih civila, predstavnici Boračke organizacije, opštine, narodni poslanici i drugi.
Na mjestu gdje je otkrivena masovna grobnica započeta je gradnja spomen-kompleksa, a u ovogodišnjem kapitalnom budžetu opštine predviđeno je 25.000 maraka za nastavak izgradnje.
Spomen-kompleks gradi se kao znak sjećanja na sve stradalnike Čardaka, a zamišljen je i kao mjesto na kojem ćemo se sjećati i stradalih civila iz naselja Јasikovača-Gakovac.
Za zločine nad Srbima u Derventi osuđen je Nihad Hamzić Fric na dvije godine zatvora, Ivica Perković Mungos na četiri godine zatvora, zatim Esad Čavalić na pet i njegovog brat Derviš na pet i po godina zatvora. Čeka se izručenje Almaza Nezirovića, nekadašnjeg čuvara logora Rabić, koje je odobrio federalni američki sud.
Sličnu procedura - izručenje se očekuju i kod Azre Bašić koja se nalazi u američkoj saveznoj državi Kentaki, a kojoj logoraši na teret stavljaju da je zaklala Blagoja Đuraša iz naselja Čardak, te da je natjerala zarobljenike da ližu njegovu krv.
Stradale su čitave porodice - iz kuće Lazarević otac, majka i sin, iz kuće Živković otac, majka i sin, bračni parovi Zorić i Ćudić.
Učenici OŠ "19. april" govorili su prigodne riječi, a pomen parastos su služili sveštenici Srpske pravoslavne crkve.