Broj ljudskih žrtava u Černobilju do danas nepoznat

 
Od posljedica izloženosti radijaciji ljudi i danas umiru. Ta nesreća ostala je upamćena kao najgora nuklearna katastrofa koju je svijet ikada vidio.

Nezvanični izvori procjenjuju da je od posljedica radijacije preminulo između 200.000 i 400.000 ljudi. Ni danas nije poznato kakve je posljedice radijacija ostavila na zdravlje ljudi.

Posljedice katastrofe ne osjećaju samo oni koji su bili u blizini. I njihova djeca pate od genetskih deformacija.

Do eksplozije u četvrtom reaktoru Černobiljske nuklearne elektrane, u današnjoj Ukrajini, tadašnjem Sovjetskom Savezu, došlo je 26. aprila 1986. godine u 1.23 časova ujutro, tokom opasnog testa o funkcionisanju elektrane.

Iako eksplozija nije izgledala toliko zastrašujuće poput eksplozije nuklearne bombe, nastala je velika šteta na reaktoru.

Kao posljedica toga došlo je do otpuštanja velike količine radioaktivne prašine, koja ni do danas, gotovo 30 godina kasnije, nije potpuno nestala.

Nuklearni požar trajao je 10 dana, a oslobodio je oko 400 puta više radijacije nego atomska bomba bačena na Hirošimu.

Kišni radioaktivni oblaci natkrili su dijelove Ukrajine, Bjelorusije i jugozapada Rusije. Oblaci radioaktivne prašine zaustavili su se tek nad Skandinavijom.

Neke procjene govore da će Černobilj ostati radioaktivan još najmanje 48.000 godina, a pojedini stručnjaci tvrde da bi ljudi mogli ponovno početi naseljavati taj dio Ukrajine nakon 600 do 900 godina.

Nadežda Petrovna Vjgovskaja, koja je preživjela Černobiljsku katastrofu, jedna je od evakuisanih iz Pripjata, grada koji se nalazio samo četiri kilometra od reaktora u kojem je došlo do eksplozije.

"Te su večeri svi izašli na balkone, a oni koji ih nisu imali otišli su kod prijatelja. Mi smo živjeli na devetom spratu i imali smo izvrstan pogled. Sjećam se – ljudi su podizali djecu da bolje vide. Nismo ni slutili da smrt može biti tako predivna", ispričala je Nadežda.

Pripjat je grad sagrađen za radnike nuklearne elektrane, u njemu je živjelo oko 50.000 ljudi, a oni su u roku od 36 časova nakon katastrofe evakuisani. Nitko ništa nije smio ponijeti, niti se ikada više vratiti.

Aleksander Antonov, penzionisani novinar koji je kao dobrovoljac radio na sanaciji posljedica nuklearne katastrofe, kaže da je u Černobilju bio 50 dana, prenose mediji.

Prema njegovim riječima, područje oko nuklearne elektrane zvali su "crvenom šumom" koja je bila toliko izložena radijaciji da su sva drveća bila crvena i uvenula.

Nad oštećenim reaktorom u kratkom vremenu je sagrađen sarkofag koji štiti okolinu od dalje radijacije. Ozračeni prostor i danas je pod posebnom kontrolom.

Pojedina istraživanja su pokazala da se biljni i životinjski svijet na tom prostoru počeo naglo oporavljati krajem devedesetih godina te da su veoma ozračen prostor naselile i životinje koje su bile pred izumiranjem ili potpuno istrijebljene.

Evakuisani gradovi, gradovi duhova, postali su poželjna turistička destinacija za najodvažnije.