Peter Handke o Evropi, Beogradu, fudbalu
Handke, koji je godinama podržavao Srbiju i pisao o njoj, danas će dobiti povelju počasnog građanina Beograda koji voli i koji je, kako kaže, obišao pješice, autobusom, tramvajem.
Na pitanje šta mu znači titula počasnog Beograđanina, Handke kroz smijeh odgovara da je to bio glavni razlog zbog kojeg je devedesetih bio na strani Srbije.
Govoreći, međutim, iskreno o motivima da podrži Srbiju devedesetih, kaže da nije bilo riječi o motivu već o instinktu.
"Da ono što se izvještava o Srbiji ne može da bude sasvim tačno kao što se svakodnevno govori. Bio je to instinkt. Sumnja. Nisam mogao da vjerujem. Na početku sam naravno i ja vjerovao. Prvih godina sam mislio da su Srbi poludjeli, prvih mjeseci, ali postepeno sam shvatao da to ne može biti istina. Uvijek isto. Uvijek isti ugao gledanja, gramatika, ritam, riječi. Sve je bilo ne kao kao mantra, već kao kletva...", rekao je on.
Pisac koji je svojim romanima, dramama i esejima unio nov jezik u književnost, Јugoslaviju je upoznao na dugim putovanjima osamdesetih, a njegovi frontalni napadi na zapadne medije i političare izazvali su omraženost u zvaničnim intelektualnim krugovima. Iako njegovo angažovanje za "srpsku stvar" nije uvijek nailazilo na pozitivnu reakciju u Evropi, Handke kaže da ne žali.
"To se podrazumijeva za jednog pisca. Da nekad bude u 'sumraku'. To je život pisca. To se desilo i Dostojevskom, Geteu. Samo vrlo prosječni pisci stoje pod svjetlom. Ali to je jveštačko svjetlo. Svjetlo mora da bude prirodno. I sumrak može da bude lijepo svjetlo", rekao je on.
O Srbiji i Kosovu, koje često posjećuje, i pri čemu je i finansijski pomagao kosovske Srbe, pisao je u knjigama "Moravska noć" i "Kukavice iz Velike Hoče". "Moravska noć" je prevedena na više jezika dok su "Kukavice" prevedene samo na francuski i srpski.
Na pitanje kako su ta djela dočekana u Evropi suvo odgovara: "kao i književnost danas. Vrlo dobro, ali ko još čita?"
"Ima sve manje čitalaca. I to nije samo moj problem. Ali se knjige prevode. Tužno je što se svaki prevod danas radi uz podršku ministarstva kulture recimo u Berlinu, Bonu, Beču i sl. To nije normalna komunikacija među narodima. Evropa nema ekonomske, carinske granice, ali granice među kulturama su i dalje visoke i velike", rekao je Handke.
Kaže da piše jer mu ništa drugo ne preostaje, a od srpskih pisaca čitao je Crnjanskog, Andrića, Mešu Selimovića, Milorada Pavića, Aleksandra Tišmu.
"Od novijih znam recimo Velikića, ali posebno mi se dopada Žarko Radaković, vrlo neobičan, koji sve što vidi pretvara u riječi, vrlo interesantan, Dragan Aleksić koji živi u Ohaju, a porijeklom je iz Bele Crkve, veliki poetski autor", navodi Handke.
Razgovor završava u svom maniru, šalom. Na pitanje koja dobra vijest iz Srbije bi ga obradovala kaže: da srpski šampion - Partizan ili Crvena Zvezda - konačno ponovo uđe u finale Lige šampiona.
"Zbog toga je šteta što se Јugoslavija raspala, jer je najljepši i najelegantniji fudbalski tim dolazilo iz Јugoslavije", rekao je Handke, autor više od 30 knjiga i niza dramskih tekstova i scenarija, a čuvena je i njegova saradnja sa Vimom Vendersom, najpoznatija po scenariju za "Nebo nad Berlinom".
Režirao je film "Ljevoruka žena", koji se našao u konkurenciji Kanskog festivala. Bihnerovu nagradu vratio je iz protesta zbog bombardovanja SR Јugoslavije. Član je SANU i Akademije Republike Srpske.