Brujić: "Crnogorskim jezikom" ruše srpski identitet
- Pravljenje novog "jezika" sadrži u sebi dvije komponente - jezik i politiku, pa je slično drugim "jezicima" koji su u posljednjih dvadesetak godina nastajali iz srpskog, npr. bošnjačkom, novi jezik u prvom redu politički, što znači da je nazvan po imenu države - rekao je Brujić u intervjuu za agenciju SRNA.
On ističe da je u slučaju "crnogorskog jezika", iako se, vjerovatno, to nije željelo, ime izvedeno od etnonima "Crnogorac", a ne od toponima "Crna Gora", jer da nije tako - morao bi se nazvati "crnogorački".
- U Ustavu Crne Gore zapisano je da je službeni jezik crnogorski, a da su u službenoj upotrebi - srpski, albanski, bosanski i hrvatski jezik - pojašnjava Brujić i ukazuje da je na taj način vlast željela da pokaže da se crnogorski jezik smatra većinskim, a jezici u službenoj upotrebi manjinskim jezicima.
Takvo definisanje u oblasti jezika ima za cilj političko definisanje "većine" i "manjine", navodi Brujić i ukazuje da Srbi u Crnoj Gori, uprkos ovakvom inženjeringu, nisu manjina, jer nijednim dokumentom nisu direktno određeni, ni kao manjinski, niti kao konstitutivni ili relativno većinski narod.
On upozorava da je samo za deset godina, od popisa do popisa, u Crnoj Gori "nestalo" 20.000, odnosno deset odsto Srba i pojašnjava da je od progona srpskog jezika u Crnoj Gori neodvojivo i protjerivanje ćirilice, koja je u temelju srpske kulture.
- Sve vrijednije što je napisano u srpskoj istoriji napisano je na ćirilici, od Miroslavljevog jevanđelja do ovog doba, i uprkos tome što se danas mogu čuti teze da pismo ne određuje identitet, takva definicija se ne može primijeniti na srpsku samobitnost. Kada ne bi bilo tako - zašto bi se od Crne Gore, kao nekad najćiriličnije republike bivše Јugoslavije, pravila latinička država - navodi Brujić.
On ukazuje na čunjenicu da su knjige, koje su prodavane uz pojedine dnevne novine, bile štampane isključivo na latinici, pa je na taj način u crnogorske domove "ubačeno" nekoliko stotina hiljada knjiga na latinici.
- Progonom ćirilice pokušava se dokazati da je latinica pismo tzv. crnogorskog jezika, uprkos zakonskim i ustavnim definicijama kojima se, navodno, garantuje ravnopravnost dva pisma - kaže Brujić.
Od nedavno se u skupštinskoj proceduri nalazi Prijedlog zakona o zaštiti ćirilice Srpskog nacionalnog savjeta, ali skupštinska većina u okviru Odbora za prosvjetu, nauku i kulturu nije dala "zeleno svjetlo" da se taj prijedlog nađe pred svim poslanicima i da se o njemu raspravlja.
Prijedlog je plod velikog naučnog skupa "Srpski jezik i ćirilica - osnove srpskog identiteta", koji je, u organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta, održan u Podgorici prošle godine, a učestvovali su stručnjaci iz oblasti jezika i književnosti iz Crne Gore, Srbije i Republike Srpske.
- Smatram da bi primjer Republike Srpske mogao poslužiti kao dobra osnova u traganju za rješenjima koji vode ka prevazilaženju problema srpskog naroda u Crnoj Gori. Srbi već predugo nose pečat tobožnjih mrzitelja Crne Gore, a te programirane i tendenciozne optužbe direktno su, sasvim svjesno, usmjerene na ugrožavanje njihove najelementarnije egzistencije - navodi Brujić.
Ocjenjuje da je greška bilo prećutkivanje progona jezika u Prvom i Drugom svjetskom ratu i navodi da se, kada se analiziraju događaji u posljednjih stotinu godina, uočava da se ovakvi projekti "oživljavaju isključivo u vremenima okupacije".
- Nekada su takvi nalozi stizali iz Beča i Vatikana, a danas iz Berlina i Brisela, ali suštinske razlike nema...U novijoj istoriji, tačnije tokom aneksije BiH, na tom zadatku je bio Benjamin Kalaj, dok su ove ideje u Crnoj Gori takođe provodile okupatorske austrijske vlasti - kaže Brujić.
On podsjeća na profesora iz Bjelopavlića koji su zbog progona srpskog jezika i ćirilice tokom Prvog svjetskog rata pred tadašnjim vojnim sudom podnijeli ostavke na svoja radna mjesta, obrazlažući takvu odluku riječima da su "srpski jezik i ćirilica aorta srpskog nacionalnog identiteta".
U modernoj crnogorskoj istoriju sudbina bjelopavlićkih profesora zadesila je profesore iz Nikšića, njih 27, koji su se pobunili protiv preimenovanja srpskog jezika u obrazovnom sistemu najprije u "maternji", a potom u takozvani crnogorski, zbog čega su svi dobili otkaze i našli se na ulici.
- Srpski nacionalni savjet objavio je zbornik "Nasilje nad srpskim jezikom", u kojem je iz različitih uglova osvijetljen ovaj problem. Uprkos tome što je struka pokazala svu besmislenost ovakvog projekta, politička elita nije odustala od programiranih namjera - zaključuje Brujić.