latinica  ћирилица
25/05/2015 |  10:01 | Autor: Dojče vele

Dronovi iz baze Ramštajn pred njemačkim sudovima

Napadi iz bespilotnih letjelica namijenjeni su teroristima, ali u njima stradaju i nedužni. U tome važnu ulogu igra američka baza Ramštajn u Njemačkoj. Po prvi put su se žrtve napada obratile jednom njemačkom sudu.
Američka bespilotna letjelica - Foto: ilustracija
Američka bespilotna letjelicaFoto: ilustracija


Faisal bin Ali Јaber nikada neće zaboraviti veče 29. avgusta 2012. On je sa brojnim rođacima bio na jednoj svadbi u selu Kašamir na istoku Јemena. Tada je na njih sa jedne američke bespilotne letjelice ispaljeno pet raketa. Faisal je preživio. Međutim, poginuli su njegov nećak Valid i šura Salim. Nedužne žrtve u takozvanom "ratu protiv terora". Kolateralna šteta. SAD nikada nisu preuzele odgovornost za ova ubistva. Sada se cijeli slučaj iznosi pred jedan sud u Njemačkoj.

Slučaj žrtava iz Јemena 27. maja će se naći pred sudom u Kelnu. Prema procjeni Andreasa Šilera biće to prvi put uopšte da neki sud sasluša riječi žrtava napada koji se izvode bespilotnim letjelicama. On je, zajedno sa Evropskim vijećem za ustavna i ljudska prava, podržao ove ljude iz Јemena u podizanju tužbe. Kao pravnik, on smatra da Njemačka snosi dio odgovornosti za to što se desilo jer se na njenoj teritoriji nalazi američka vojna baza Ramštajn. Tamo se nalazi relejna stanica za satelitske komunikacije američke vojske. Bez postojanja te stanice, ne bi bilo moguće ni upravljanje takozvanim dronovima. "Svaki napad bespilotnom letjelicom koji se izvodi iznad teritorije Pakistana ili Јemena, odvija se uz uključenje uređaja u Ramštajnu", kaže Šiler.

Njemačka važan centar u akcijama dronova

Baza Ramštajn prostire se na oko 1.400 hektara zemljišta u blizini grada Kajzerslauterna. Njemački službenici i političari ne mogu ući u bazu bez dozvole Američke vojske. To je definisano posebnom sporazumom iz 1993. godine. Ramštajn je najveći aerodrom američke vojske izvan SAD-a. Tu se nalazi "Air and Space Operations Centre". Prema informacijama njemačkih televizija NDR i VDR, te lista Zidojče Cajtung, oko 650 vojnika tu opslužuje 1500 kompjutera. Oni koordiniraju akcije iz vazduha na ciljeve u Јemenu, Somaliji, Afganisanu i Pakistanu. Dronovi preko satelita šalju slike i podatke u bazu Ramštajn. Odatle se podaci šalju do pilota koji upravljaju bespilotnim letjelicama, a koji se uglavnom nalaze u SAD. Šiler citira navode pilota da izvođenje napada ne bi bilo moguće bez djelovanja centra u Ramštajnu.

Јirgen Todenhofer zna za tu bazu. On je bio sudija u obližnjem Kajzerslauternu i poslanik njemačkog Bundestaga. On, kao pravnik, ciljane napade koje provodi američka vlada naziva krivičnim djelom ubistva. Oštro osuđuje ulogu koju u svemu tome igra Njemačka: "Uz pomoć Ramštajna se ubija širom svijeta, a da to nije odobrio nijedan sudija."

Todenhofer je više puta posjetio područja iznad kojih djeluju bespilotne letjelice. On ima blizak kontakt sa advokatom koji zastupa porodice žrtava u Vaziristanu, pograničnom području između Afganistana i Pakistana. Taj advokat tvrdi da su 90 odsto ubijenih nedužne žrtve.

Odabran 41 cilj- ubijeno 1147 ljudi

Јoš veće sumnje u tvrdnje američke vlade da se radi o "hirurški preciznim napadima" javljaju se nakon uvida u studiju britanske nevladine organizacije "Reprieve". Ona je proučila sve dostupne materijale o napadima bespilotnim letjelicama. Rezultat: da bi se pogodila 41 osoba koja se nalazi na "crnoj listi" vlade predsjednika Obame, ubijeno je 1147 ljudi. Najduža je lista "kolateralne štete" koja je nastala prilikom pokušaja eliminacije islamističkog lidera Baitulaha Mehsuda iz Pakistana. Šest puta su iz bespilotnih letjelica na njega ispaljivane rakete, prije nego što je (iz sedmog pokušaja) pogođen u ljeto 2009. godine. U svim tim napadima navodno su poginule 164 osobe.

Amrit Sing iz američke inicijative "Open Society Justice" objavio je u aprilu još jednu studiju o žrtvama. Na 128 stranica izvještaja on se koncentrisao na žrtve bespilotnih napada u Јemenu. U razgovoru za DW Sing iznosi velike sumnje da su napadi bespilotnim letjelicama u skladu sa međunarodnim pravom, pa čak i sa principima koje propisuje politika SAD.

Sing podsjeća da je američki predsjednik Obama 2013. izjavio da, osim u slučaju Afganistana, prije nego što se odobri ispaljivanje raketa iz dronova mora da bude praktično isključena mogućnost da će u takvom napadu stradati civili. Osim toga bi na teroriste trebalo djelovati samo u slučaju da je isključena mogućnost da se oni zarobe.

Sing u svom izvješaju navodi da se brojni napadnuti uopšte nisu skrivali i da se nisu nalazili u zabačenim regionima. Njih su mogle uhapsiti i jemenske snage bezbjednosti. Obama je postavio još jedan preduslov za djelovanje dronovima: napadi se smiju izvršiti samo na osobe koje predstavljaju direktnu i stalnu prijetnju bezbjednosti naroda SAD. Sing smatra da je i taj princip prekršen više puta. Ni u jednom od dokumentovanih slučaja nisu postojale informacije američkih ili jemenskih vlasti o direktnoj prijetnji američkom narodu. Singovo istraživanje sadrži brojne izjave žrtava i članova njihovih porodica: "Ti ljudi stalno ponavljaju da žele priznanje njihovih patnji. Oni žele da znaju zašto su napadnuti i prije svega žele pravdu."

Možda će Faisal bin Ali Јaber pred sudom u Kelnu doći korak bliže pravdi. Ironija slučaja njegovog šure je u tome što je on samo nekoliko dana prije nego što je stradao u napadu održao žestoku propovijed protiv Al Kaide. Nije to bila prva propovijed takve vrste, ali je, nažalost, bila posljednja.