Raste mržnja prema izbjeglicama u Njemačkoj

 Sveže zatrpana humka, s krstom na kojem je okačen buket cveća i natpis „nepoznatoj izbjeglici”, osvanula je minulih dana u parku pored Gradske biblioteke u Hajdelbergu i šokirala brojne žitelje ovog grada na jugozapadu Njemačke. Na prvi mah se svaki prolaznik zapitao da li je neko zaista tu sahranjen. Ipak, koji tren kasnije većini je bilo jasno da je to jedan od neobičnih pokušaja boraca za ljudska prava da kod Nijemaca podstaknu saosećajnost sa sudbinama brojnih izbjeglica koje dolaze u Evropu.

Međutim, čini se kao da situacija ide u potpuno drugom smjeru, budući da je u prvih šest mjeseci ove godine u Njemačkoj zabilježeno čak 150 podmetanja požara i drugih napada na izbjeglička skloništa, u odnosu na ukupno 170 napada u toku cijele prošle godine. U zemlji koja očekuje ove godine da primi oko 450.000 osoba koje traže azil, ovi podaci su uznemirujući, a najslikovitije ih opisuju događaji minulog vikenda.

Grupa ljudi, za koje se sumnja da su neonacisti, podmetnula je požar u skloništu za izbjeglice u opštini Remhingen, u pokrajini Baden-Virtemberg, što se dogodilo samo nekoliko dana prije nego što su nepoznate osobe na istoku zemlje, u gradu Belen blizu Lajpciga, pucale na prozore tamošnjeg skloništa. Prošle nedjelje je u bavarskom gradu Fora prazno sklonište zapaljeno, a kasnije je otkriveno da su nacističke svastike bile iscrtane na zidovima. Slična podmetanja požara i napadi uglavnom na skloništa, koja su tek pripremljena da u njih budu privremeno useljene izbjeglice, dogodili su se u gradovima Frajtak, Majsen, Treglic, Rostok, Libek, Ešeburg, Hojersverda, Drezden, Hepberg...

„Sramota me je zbog mržnje prema strancima na ulicama Njemačke”, rekao je ministar pravde Hajko Mas, dodavši da je osim „iracionalnih strahova i nasilja” prema izbjeglicama u Njemačkoj vidio i izlive saosećanja za probleme tih ljudi.

I zaista, u aprilskom ispitivanju javnog mnjenja čak 50 odsto Nijemaca izjasnilo se da bi Njemačka trebalo da primi još izbjeglica. Međutim, politički analitičari ističu da vlada propušta priliku da djeluje brzo i odlučno protiv nasilja i pri tome na posredan način ohrabruje napade tako što ne čini ništa ili daje populističke komentare protiv stranaca koji zloupotrebljavaju mogućnost da traže azil. Prije nekoliko dana na „Guglovim” mapama se čak pojavila mapa koja pokazuje svako sklonište za izbeglice u Njemačkoj, što je bio svojevrsni putokaz ultradesničarima gdje treba napasti. Reakcija vlasti je izostala.

„Vlada nema koherentnu strategiju i pojedini političari, posebno oni sa desnice, situaciju čine još gorom zapaljivim komentarima i akcijama”, kaže profesor političkih nauka dr Hajo Funke, sa berlinskog Slobodnog univerziteta.

Kao jedan od primjera takvog populizma, analitičari navode izjave Horsta Zehofera, bavarskog premijera i prvog čoveka Hrišćansko-socijalne unije , sestrinske partije Hrišćansko-demokratske unije Angele Merkel. On je odlučio da u Bavarskoj uvede posebne centre za izbjeglice sa Balkana, koji bi bili veoma blizu granice kako bi mogli da budu što brže protjerani nazad u zemlje porijekla.

„Desničarske populističke ideje se kao požar šire u CSU i to je veoma opasno”, kaže profesor Funke i dodaje da je talasu nasilja prema strancima 1990, kada je u podmetnutim požarima poginulo 186 stranaca, prethodilo „mentalno podmetanje vatre” kroz provokativnu antiimigrantsku retoriku pojedinih njemačkih političara.

Na plan Bavarske da izgradi šatorske kampove specijalno za balkanske tražioce azila oštro su reagovale socijaldemokrate i Zeleni, kao i brojne organizacije. Čini se evidentno da Nemci jasno razlikuju izbjeglice sa Bliskog istoka, koje bježeći od ratova traže azil u Njemačkoj, od izbjeglica sa Balkana koje, kako ih ocjenjuju u Njemačkoj, bježe od siromaštva, što nije osnov za dobijanje azila. Zbog toga se izbjeglice sa Balkana često opisuju kao ljudi koji samo pokušavaju da se okoriste od njemačkog socijalnog sistema.

Sudeći kuda vodi debata u njemačkim medijima, sva je prilika da će Njemačka rješenje za preveliki broj tražilaca azila sa Balkana uskoro riješiti tako što će Crna Gora, Albanija i Kosovo dobiti status „zemalja sigurnog porijekla”, kao što su ih već dobile Srbija, Makedonija i Bosna i Hercegovina. Ovaj status potvrđuje da u toj zemlji nema ni političkog mučenja, ni progona, ni zlostavljanja političkih neistomišljenika, pa time ni osnovnih razloga da njeni građani podnesu zahtjev za azil u Njemačkoj.

U teoriji, ako državljanin neke od ovih zemalja ne donese odmah jasne dokaze sistemske diskriminacije, trebalo bi da bude vraćen u svoju zemlju u roku od nekoliko dana. Međutim, njihovi zahtjevi se pojedinačno provjeravaju pa u praksi to i dalje zna da potraje, budući da nema dovoljno službenika koji obrađuju zahtjeve.

S druge strane, opoziciona stranke Zeleni protivi se proglašenju Kosova i Albanije zemljama sigurnog porijekla i pri tome ističe da su „Romi na Balkanu etnički diskriminisani”. I minhenski dnevni list „Zidojče cajtung” ističe da su na zapadnom Balkanu „u borbi protiv siromaštva i manjka perspektive najveći gubitnici – Romi”.

„Iza zbirnog naziva izbjeglice s Balkana zapravo se kriju većinom Romi. To pokazuju i brojevi Savezne kancelarije za migracije: u martu ove godine u Njemačkoj je 690 osoba iz BiH tražilo azil, među njima 407 Roma. Srpski građani su podnijeli 2.833 zahtjeva, od toga su 2.525 Romi. Od 1.186 građana Makedonije, 644 su bili Romi”, piše list, navodeći da sve ove zemlje spaja siromaštvo u kojem su posebno ugroženi Romi te „mnogi (od njih) jedinu šansu za bolji život vide u zahtjevu za azil negdje u zapadnoj Evropi”.

Zvanični Berlin, pak, priznaje da su Romi u teškom položaju, ali ne tvrdi da postoji sistemska diskriminacija jer bi to značilo da mora da primi sve Rome koji dođu sa Balkana.

(N. Radičević)