Bratunac: Parastos poginulim Srbima iz Ranče
Delegacije Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila i Boračke organizacije Bratunac položile su cvijeće, a članovi porodica i komšije okadili su humke i prislužili svijeće za pokoj duša njihovih ubijenih srodnika i prijatelja.
Na današnji dan 1992. godine muslimanske snage iz okolnih sela i Srebrenice upale su u ovo selo sa više strana, ubijajući srpske civile kod njihovih kuća.
Među sedam ubijenih bile su tri žene, a toga dana 21 mještanin je ranjen, a među njima je bilo i djece i staraca.
U ovom selu, kao i ostalim oko Srebrenice i Bratunca, muslimanske formacije pobile su stanovnike koje su zatekle, opljačkale pokretnu imovinu, a kuće i ostalu nepokretnu imovinu popalile.
"Napad je počeo oko 15.30 časova. Zapucalo je sa svih strana, uz galamu i viku upali su u selo i ubijali sve redom vičući: `Hvataj ih žive, štedi municiju`. Ubijeno je sedam mještana u dvorištima, a većina stanovnika uspjela je niz korito Glogovske rječice da se izvuče iz sela prema Bratuncu", prisjeća se Anđelko Cvjetinović, koji je tog dana preživio upad muslimanske vojske u selo.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović podsjetila je da za ovaj, kao ni za sve ostale zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, niko nije odgovarao.
Ona je navela Ranču, kao i Gornje Magašiće gđe je ubijeno osam srpskih civila 20. jula 1992. godine, pa srpska stradanja u četiri sela na Petrovdan te godine i još niz sela gđe je u jednom danu ubijano po 10-20 pa do 50 i više od 100 mještana, kao što je bilo 16. decembra u bratunačkom selu Bjelovac.
"Predmeti stoje u ladicama u Tužilaštvu BiH i nakon 23 godine od zločina. Neizvjesno je u kojoj je fazi istraga, da li se nešto uopšte radi na tom pitanju i da li će optužnice biti podignute, a kada dođu na red da li će biti preživjelih svjedoka da potvrde šta se dešavalo i ko je i kako počinio zločine", rekla je Filipovićeva.
Ona je istakla da su porodice ogorčene zbog rada pravosuđa BiH, selektivnog pristupa predmetima ratnih zločina i dijeljenja pravde jer godinama Tužilaštvo i Sud procesuiraju Srbe, a opstruišu podizanje optužnica i vođenje postupaka protiv počinilaca zločina nad Srbima.
"Na taj način Bošnjake prikazuju kao žrtve, a Srbe kao agresore i zločince što brojni dokazi i predmeti o počinjenim zločinima nad srpskim civilima i vojnicima mogu demantovati, ali oni te predmete skrivaju i čekaju da poumiru svjedoci i da zločince oslobode po ustaljenoj praksi - `zbog nedostatka dokaza`", rekla je Filipovićeva.
Prema njenim riječima, porodice nestalih i poginulih smatraju da je referendum jedini način da se konačno riješi pitanje rada Tužilaštva i Suda BiH i da napokon dođe do procesuiranja i odgovornosti počinilaca brojnih masovnih zločina nad Srbima u srednjem Podrinju, ali i u drugim krajevima širom BiH.
Gordana Stevanović, čija je majka Ljubica Mitrović ubijena prije 23 godine, kaže da ne vjeruje u pravosuđe i BiH.
"Zna se ko su žrtve, kako su i gđe stradale i Tužilaštvo BiH je trebalo da prikupi dokaze i podigne optužnice protiv počinilaca zločina, a ne da prekida istrage zbog navodnog nedostatka dokaza što im je najčešće obrazloženje kada su u pitanju zločini nad Srbima", ocijenila je Stevanovićeva.
Ona ističe da postoje i svjedoci i dokumenti o ovim zločinima koje Tužilaštvo ignoriše i prikriva.
Mileva Јokić, čiji je otac Dragomir Mitrović kao civil uhvaćen živ 15. juna, odveden, mučen i ubijen u Potočarima i još nije pronađen, rekla je da ne vjeruje u pravosuđe BiH, koje radi diskriminatorski, osuđujući Srbe, a opstruiše vođenje procesa protiv Bošnjaka koji su počinili brojne zločine nad Srbima u srednjem Podrinju.
"Kako vjerovati u BiH, čije pravosuđe tako radi?", pita Јokićeva.
I ostali članovi porodica poginulih ističu da diskriminacija i licemjerstvo pravosuđa BiH uništava i posljednju nadu da je moguć ravnopravan život u BiH jer srpski narod nema prava kao ostali.
Oni smatraju da bi, možda, referendum u Republici Srpskoj mogao prekinuti agoniju i opstrukciju te doveo do promjena u radu pravosudnih organa i procesuiranja počinilaca zločina nad Srbima.
Članovi porodica poginulih ističu da ne može doći do pomirenja, povjerenja i izgradnje suživota ako će pripadnici jednog naroda odgovarati za sve, a drugog ni za najveće zločine i ako pravosuđe štiti zločince jer ih ne procesuira.
Oni kažu da ovakav način rada pravosuđa i još nekih zajedničkih institucija BiH dovodi do njenog "samoubistva".