Gužva u vladi Srbije zbog zakona o porijeklu imovine
„Za sve ovo vrijeme nisam vidio toliku gužvu u kancelarijama u vladi zbog jednog zakona”, rekao je juče premijer Aleksandar Vučić, govoreći o zakonu o ispitivanju porijekla imovine čija je najava, izgleda, podigla veliku prašinu u određenim krugovima. Vlada Srbije je juče formirala radnu grupu sa ministrom pravde Nikolom Selakovićem na čelu koja će pripremiti zakon koji će, kako je najavio premijer, ići na javnu raspravu. Rad Selakovićevog tima na ovom zakonu nadziraće lično predsjednik vlade.
Možda slučajno parafrazirajući naslov „Politikinog” teksta od utorka „Vučićeva ’lijeva skretanja’ ili predizborna retorika”, premijer je na konferenciji za novinare istakao da „smisao i cilj tog zakonanisu lijeva ili desna skretanja, kako neko priča (to samo govore ljudi koji ništa ne razumiju o tome), cilj tog zakona je da mi imamo bolju poresku naplatu”.
„Ne možete, ljudi, da imate 40 stanova ili 50 nekretnina, a da imate prijavljenu platu od 120.000 dinara. Nemoguće je. Naš je cilj da ti ljudi prijave svoju stvarnu platu kako bi državi platili porez”, objasnio je juče Vučić
Željka Ivanjija, eksperta za javnu upravu, raduje najava donošenja ovog zakona, ali ukazuje da u predstojećem ispitivanju porijekla imovine nipošto ne treba zaobići načelnike policijskih uprava, direktore katastara, načelnike inspekcijskih službi, predsjednike opština... Sve one koji su po političkoj liniji došli na neku poziciju, jer iskustvo govori da većina njih, a to nije slučaj samo u Srbiji, bogatije živi nego što bi to njihove „državne” plate mogle da omoguće.
Ivanji, koji je predsjednik odbora za državnu upravu Srpske narodne partije Nenada Popovića, ranije je kao funkcioner i narodni poslanik G-17 plus posebno „gurao” dva zakona – o porijeklu imovine i o oduzimanju imovine stečene izvršenjem krivičnog djela. Ovaj drugi je donesen 2008, a potom zamijenjen zakonom iz 2013. godine.
„Čak sam se više zalagao za zakon o ispitivanju porijekla imovine, jer kod njega nema moralno graničnih dilema kao u ovom drugom – da li smiješ da oduzimaš imovinu, da li je imovina neprikosnovena... Ali, često vlade (generalno, ne samo u Srbiji) ne vole da sprovode tu mjeru, vjerovatno zbog toga što su neki političari upleteni u tu priču, to jest imaju imovinu koju su stekli na neki nezakonit način. Niko dosad nije imao hrabrosti da donese taj zakon, a on je morao da bude prvi, već 2000. godine, ako smo željeli prave reforme”, kaže Ivanji.
„Kad uporedim svoju platu, koja nije mala, sa zvaničnom platom načelnika, recimo, inspekcijske službe, koja je gotovo upola manja od moje, ne mogu da shvatim odakle mu to što ima. Јa ne mogu da kupim kuću, stan. Moja četvoročlana porodica živi u stanu od 46 kvadrata i vozim auto star 16 godina. A bio sam i narodni poslanik! Možda sam ja glup ili nesposoban, ali hajde da ispitamo kako on može da kupi ’be-em-ve’. Možda je on pametan, sposoban čovjek, možda je naslijedio, možda štedi, ja možda nisam štedljiv... Ali zašto to ne bismo ispitali, pa da budemo načisto”, predlaže Ivanji, koji upravo tu vidi ključ korupcije u Srbiji.
Milica Bisić, profesor javnih finansija na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju, ocjenjuje, međutim, da kod nas nije problem u nedostatku propisa, nego u njihovom nesprovođenju. Ona smatra da je namjera najavljenog zakona da se uporedi nečija imovina sa prihodima koje taj neko ima, a koji su bili predmet oporezivanja, i da se utvrdi da li tu postoji razlika koja ne može da se objasni. Ali, dodaje ona, odredbe o tzv. unakrsnoj procjeni poreske osnovice postoje od 2002. godine u Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji. I ne samo to nego postoji čak i pravilnik kojim se bliže propisuje postupak kako se ona utvrđuje.