Srbija- Hrvatska: Šarengradska ada sve bliža arbitraži
Јedna od desetak spornih tačaka je Šarengradska ada, koja je, prema privremenom rješenju, na srpskoj strani. Međutim, građani sa suprotnih obala Dunava se ne spore, a komšije sa hrvatske strane sve češće dolaze.
Pecanje vikendom na Šarengradskoj adi Ranko Tešić iz Bačke Palanke ne propušta već deset godina.
On i njegov prijatelj Stjepan Slomo iz Bača vežu svoje čamce u kojima i spavaju, zabace udicu i dočekuju prijatelje i prolaznike.
Na peskovitu plažu, kažu, sve češće ponovo dolaze i komšije sa hrvatske strane Dunava.
"Dolaze ljudi sada često iz Šarengrada. Dolaze sad i više nego pre, da se kupaju. Dolaze i naši, tako da je onako, kao prije rata", kaže Ranko Tešić.
I prije rata su za ovo ostrvo bili vezani mještani srpskih sela Mladenovo i Karađorđevo, ali i hrvatskog Šarengrada, gdje se i danas sećaju kako su skelom na Adu prevozili stoku na ispašu.
"Od toga je selo živjelo, od stočarstva. Imali smo konje, krave, ovce, koze, ribarili smo, celo selo je živjelo od te ade", sjeća se ribar iz Šarengrada Darko Čuvardić.
Po rastinju je jasno da tu više niko ne dovodi konje i krave; ima tu i dalje šume, a Ada je i danas poznata po mrjestilištu riba i staništu rijetke divljači.
To je za nekadašnjeg lovočuvara na ovom prodručju neprocjenjiva vrijednost.
"Јa kažem: šta bi samo dale Švabe da mogu imati ovako nešto, to je ritski jelen, takvo područje, kapitalna grla. Veliko bogatstvo pod otvorenim nebom, bez ključa i katanca, a ključ i katanac su oni ljudi koji tu rade", kaže Mirko Kovačević iz Mladenova.
To bogatstvo (Ada) prostire se na manje od 1.000 hektara između starog i novog Dunava.
Rijeka je u 19. vijeku pravila veliki meandar kojim više nije moglo da se plovi, pa je Austrougarska prokopala kanal kojim je ispravila Dunav.
U Hrvatskoj se danas pozivaju na katastar iz tog doba i tvrde da to područje pripada Šarengradu; dakle, za njih je granica stari Dunav.
Savjetnik vukovarsko-sremskog župana Pero Ćorić kaže da samo ime Šarengradska ada govori u prilog Hrvatskoj.
"Živimo preko puta Mladenova, Karađorđeva, Bačke Palanke, a niko nikad nije rekao da je to mladenovačka ili bačkopalanačka ili bilo koja druga. Ime Šarengradska je sve reklo", smatra Ćorić.
S druge strane, Beograd nema dilemu. Ukazuje i na međunarodnu praksu da je prirodna granica sredina plovnog toka rijeke. Tako Ada ostaje u Srbiji.
Sava Stanković iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije ukazuje da je sama rijeka Dunav granična rijeka, navodeći primjere granica između Njemačke i Austrije, Austrije i Slovačke, Slovačke i Mađarske, Rumunije i Srbije, Rumunije i Bugarske.
Između tih zemalja, objašnjava Stanković, granica uopšte ne izlazi iz toka rijeke.
"Ona je uvijek negdje na rijeci, najčešće tamo gdje su najveće dubine da brodovi mogu da plove u svim uslovima", napominje Stanković.
Dve države se spore, ali ne i građani sa suprotnih obala Dunava, iako ne kriju da bi voljeli da je Ada baš u njihovoj zemlji.
"Gledajte, nama je bliža Bačka Palanka nego Vukovar. Ako ću ići na pijacu prije ćemo u Bačku Palanku, svi se poznajemo, odnosi su apsolutno normalni, nema nikakvih tenzija ni s jedne ni s druge strane", kaže Krešimir Kovačević iz Šarengrada.
"I oni vole ovu adu, i mi je volimo, svi je svojatamo, a što da je ne koristimo, ima mjesta za sve", kaže Ranko Tešić iz Bačke Palanke.
Međudržavna komisija od 2002. godine nije uspjela da reši sporni dio granice na Dunavu između Srbije i Hrvatske.
Komisija za 13 godina nije ni približila stavove, a od 2011. se nije ni sastajala.
Sa obe strane rijeke sve češće se pominje mogućnost međunarodne arbitraže.