Srbija: Kandidati za penzije na oštrici reformi

Već od septembra, država se sprema da vrati radne knjižice hiljadama svojih činovnika i radnika kako bi rasteretila budžet i ozdravila srpsku ekonomiju. Prva reakcija na ove najave iz Vlade Srbije je strah pola miliona zaposlenih u raznim ustanovama da će baš nekoga od njih zahvatiti najavljena sječa javnih službenika.

U državnom sektoru zaposleno je oko 493.000 ljudi i svi oni će, manje ili više, u narednom periodu, strijepiti za svoja radna mjesta. Kad je pola miliona ljudi u igri, to je u svakom slučaju problem za svaku državnu administraciju. Ako svi ostanu na svojim radnim mjestima, predstavljaće strahovito opterećenje za budžet. Ako odu na biro rada, predstavljaće veliki socijalni problem, koji će se, opet, delom rješavati – budžetskom pomoći.

Kao u bubnju koji se vrti s kuglicama, mnogi se nadaju da njihovo ime i prezime neće biti izvučeno, već da će ostati tamo gdje jeste i da će se vrteti sve do penzije ili novog, velikog prebrojavanja zaposlenih u administraciji… Razumije se da će se ta vrteška vrtjeti na račun državnog novca i čini se da se nikada neće zaustaviti.

Hoće li najava Kori Udovički zaista suštinski promeniti odnos aktuelne vlade prema zaposlenima u javnom sektoru ili će i septembarski otkazi biti samo kozmetička promena administracije na republičkom i lokalnom nivou?

Već sama činjenica da je za ovu godinu predviđeno da radne knjižice dobije nazad oko 9.000 zaposlenih, s tim što će veliki broj njih otići u penziju, govori u prilog da će se bučno najavljivanom kresanju javnog sektora, ipak, pristupiti poprilično oprezno. Dakle, oštrim reformskim zahvatima najprije će se otpustiti – kandidati za penzije. Ali, čak i ako se složimo da je to traljav korak, on će ipak biti značajan za javne finansije. Poslije duge rasprave u parlamentu, u petak su poslanici izglasali Zakono načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Taj zakon tako postaje pravni okvir za racionalizaciju broja zaposlenih, a donosi i kriterijume i način prestanka radnog odnosa onih koji budu „na listi”.

Utješno ili ne, ali oni koji budu ostali bez posla imaće pravo na otpremninu i naknadu, za razliku od zaposlenih u privatnom sektoru, koji se, uglavnom, ne mogu nadati nikakvoj milosti poslodavca. Polovina onih koji treba da ostanu bez posla angažovana je u državnoj upravi, dok druga polovina radiu lokalnim samoupravama.

Ministarka državne uprave i lokalne samouprave Kori Udovički već je objasnila da je donošenje ovog zakona najbolje rješenje za trenutnu situaciju s prevelikim brojem zaposlenih u javnoj upravi u Srbiji, a da će se problem riješiti i – zabranom zapošljavanja. Naime, biće formirana baza podataka o angažovanju i primanju svih zaposlenih, kako bi se omogućila kontrola državnog budžeta. Biće to neka vrsta popisne liste svih javnih službenika. Pitanje koje se nameće, međutim, jeste sledeće: zašto do sada to već nije učinjeno?

Prema riječima Kori Udovički, tim zakonom će biti definisan osnov za otpremninu, a dio za naknade biće uređen podzakonskim aktima koja treba da donese vlada.Smanjenje broja zaposlenih u naredne tri godine bi trebalo da dovede do smanjenja rashoda za zarade zaposlenih sa sadašnjih 11,8 odsto, na nivo od osam odsto BDP-a godišnje.

Ministarka Kori Udovički izjavila je da bi do kraja godine, zajedno s otpuštanjem oko 9.000 zaposlenih koji su viškovi u državnoj upravi i s prirodnim odlivom zaposlenih usljed odlaska u penziju, u državnoj upravi biti manje oko 20.000 zaposlenih. Dakle, opet se više računa na biologiju, koja će kandidate za penzije samo prekomandovati iz državne administracije u Fond PIO, nego što se planira ozbiljno razračunavanje s birokratijom.

Ali, kadi oni državni službenici širom Srbije koji nisu penzioneri, a „odu na ulicu”, povuku sa sobom i članove svojih porodice, pa se ta egzistencijalna neizvjesnost proširi na nekoliko desetina hiljada građana,koji se eventualno neće snaći poslije potrošene otpremnine, dobiće se i novi socijalni problemi. Da li je Vlada na to računala?

Prema riječima ministarke Udovički, Srbija mora da smanji broj zaposlenih, a još više troškove države. I to je zid o koji ne smije da se udari. Taj zid, dakle,treba da se preskoči. Ali, kako je ministarka naglasila, otpuštanja i ostale radnje koje idu uz to nikako ne smiju da se obavljaju nasumice. Potrebna je, dakle, pažljiva priprema.

Malo kome je ovih dana jasno da li se, zapravo,smanjenje zaposlenih odnosi samo na državnu upravu ili i na velika javna preduzeća.  Јer, javnost mahom upire prstom u javna preduzeća kao glavne crne budžetske rupe, u kojima, zna se, ima viška zaposlenih, što će reći, priličan broj zaludnih i prekobrojnih, ali dobro plaćenih kadrova i kadrovčića. Sve dok im ne dođe vrijeme za penziju.