CCN: Srbija jedina na ljudski način prihvatila migrante
Narod Srbije, nažalost, zna kako je biti žrtva rata, i zato razumije ljude koji su pobjegli glavom bez obzira iz svoji domova, navodi se na sajtu te televizije.
U tekstu se ističe da su "migranti, nakon boravka u zemljama u kojima su ih tukli, maltretirali i tretirali kao nepoželjne, u Srbiji konačno dočekani sa osmjesima dobrodošlice".
"Svi ti ljudi pobjegli su od bombi iz Iraka i Sirije. Njihova trenutna stanica je Srbija, zemlja iz koje žele da dođu do svog konačnog cilja - zapadne Evrope i EU. Izbjeglice su složne u jednom mišljenju, da su u Srbiji dočekani kao nigde do sada - ljudski", piše CCN.
U Srbiji, barem na kratko, mogu da se opuste i ne strijepe od toga da će ih neko napasti, što je bio slučaj na granicama Grčke i Makedonije, gdje su dočekani veoma loše.
Televizija prenosi i izjavu ministra Aleksandra Vulina, koji je rekao da "Srbija nikada neće postati koncentracioni logor za izbjeglice".
- Ovi ljudi imaju prava, i u Srbiji ih imaju. Јedno od njihovih osnovnih prava je pravo da se slobodno kreću i putuju, a mi im te nećemo uskratiti - rekao je Vulin.
- Bio sam učitelj u Iraku. Na dan mog vjenčanja, bomba je pala nedaleko od džamije i ubila mog 14-godišnjeg brata. Pobjegao sam nakon toga. Kada sam se opraštao od svojih đaka, svi smo plakali, zajedno. To je nešto što nikada neću zaboraviti. Otjeran sam sa svog ognjišta... Irak je nešto najdragocjenije u mom životu, ali sam tamo počeo da se osjećam kao stranac. Ovdje su nas dočekali kao ljude, i hvala im na tome - rekao je jedan od migranata.
Reporteri američke telčevizije su u Beogradu intervjuisali i građane Srbije koji su izrazili saosjećanje.
"Žao nam je tih ljudi. Saosjećamo sa njima, jer pamtimo kako je bilo nama tokom rata. Na njihovim licima se vidi da nisu loši, već samo preplašeni ljudi, koji su pobjegli od ratnih užasa", rekao je konobara hotela pored parka u kojem se migranti nalaze, nedaleko od autobuske stanice.
Većina izbjeglica je došla maltene bez ičega, dok je mali dio njih uspio da proda imovinu, i da sa kakvom-takvom zalihom pođe u potragu za boljim, mirnijim životom. Narod Srbije, nažalost, zna kako je biti žrtva rata, i zato razumije ljude koji su pobjegli glavom bez obzira iz svojih domova.