Toni Bler pokušao da "spasi" Gadafija prije bombardovanja Libije
U biografiji Dejvida Kamerona, čiji je autor ser Entoni Seldon, navodi se da je Toni Bler 2011. godine kontaktirao "ključnog Gadafijevog saradnika" i upozorio ga da je u toku vojna kampanja da se dotadašnji lider Libije svrgne s vlasti, uz podršku SAD i njenih saveznika.
U knjizi se navodi da je Toni Bler čak nazvao sjedište britanske vlade u Dauning stritu 10 i rekao kako "Gadafi želi dogovor sa Britancima". Premijer Dejvid Kameron, ipak, nije prihvatio tu ponudu.
U Velikoj Britaniji je trenutno u toku istraga o učešću vojske te zemlje u akcijama u Libiji.
Nadhim Zahavi, poslanik konzervativaca u parlamentu Velike Britanije izjavio je da bi "u jeku ovih otkrića, Bler morao da istupi i otkrije javnosti veze koje je Britanija imala sa Libijom".
Iako je u pitanju biografija Dejvida Kamerona, Toni Bler je dobio veliki prostor u njoj, u kojem je uglavnom spominjan u negativnom kontekstu.
Seldon navodi da "Bler nije imao petlje da interveniše u Siriji, jer da jeste, ISIS ne bi bio ovako moćan". Ova teorija je, pak, krajnje diskutabilna, naročito imajući u vidu da je sve glavne lidere Islamske države tokom 2000-ih finansirala SAD, koja svoje akcije reijtko kada sprovodi bez pomoći Britanaca. Cilj je bio rušenje sirijskog režima, koji nikako ne odgovara njihovim spoljnopolitičkim aspiracijama.
Godine 2003. Toni Bler je u UN predložio rezoluciju za ukidanje američkih sankcija Libiji. Britanski mediji pisali su da je nekadašnji premijer radio kao savjetnik Libijske investicione uprave, fonda koji su osnovali Gadafijevi 2006. godine i čija se vrijednost procjenjuje na 70 milijardi dolara. Baš u to vrijeme, pukovnikov najkontroverzniji sin Seif je izjavio da je Bler postao dobar prijatelj porodice Gadafi.
Ljudi bliski Gadafiju, kao i njegov sin Saif el-Islam Gadafi, pominjali su da im najmanje dvije države, odnosno kompanije iz tih država - Francuske i Italije, duguju 200 milijardi američkih dolara.
Ljuti zbog neplaćanja dugova, Libijci su planirali da ne obnove ugovore s kompanijama koji ističu 2012. godine. Prema nekim glasinama, ubijeni libijski vođa tajno je iznio iz Libije i u inostranstvu investirao više od 200 milijardi dolara.
Danas, četiri godine nakon brutalnog ubistva pukovnika Gadafija na ulicama, Libija je u potpunom haosu.
U zemlji čije je klanove, ilegalne milicije i plemena Gadafi kontrolisao više od četiri decenije, poslije "uvođenja demokratije" baš ništa ne funkcioniše, a svi su na (nečijoj) meti: na kratko i sa jasnom porukom otet je pa ubrzo oslobođen premijer Ali Zejdan, američki komandosi su "opušteno" upali u zemlju i oteli islamistu Abua Anasa el Libija, a američki ambasador je ubijen.
Od "početka revolucije" samo u Bengaziju izvršeno je više od 70 političkih ubistava... nestašice vode i struje sve su češće, proizvodnja nafte višestruko je umanjena...U prevodu, Libija je ogrezla u neimaštini, krvavim sukobima i anarhiji, dok je sa Gadafijem situacija bila znatno drugačija.