Preminula primabalerina Јovanka Bjegojević
Rođena je 1931. godine u Prnjavoru, gdje je i stekla prva znanja o igri na časovima gospođe Hatman. Devetogodišnja Јovanka prvi put pokazala je svoje igračko umijeće u rodnom gradu na školskoj novogodišnjoj priredbi. Školovnje nastavlja u Beogradu kod Radmile Cajić i u državnoj baletskoj školi u klasi vrsnog pedagoga Mileta Јovanovića.
Njena profesionalna igračka karijera započinje 1950, u Narodnom pozorištu u Beogradu gdje već u decembru te godine debituje igrajući glavnu ulogu – Kneginju u baletu Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi. Za ovim, nižu se i uspjesi u baletima: Labudovo jezero, Simfonija, Orfej, Јolanda, Kraljica ostrva, Kineska priča, Romeo i Јulija.
Osim na matičnoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, s velikom uspjehom igrala je u periodu od 1956–1959. godine u Parizu u baletskoj trupi renomiranog igrača i koreografa Žana Babilea, kao vodeća balerina klasičnog i modernog baletskog repertoara, među kojima i uloge kreirane specijalno za nju: Pijesak, Kopča, Baletino; 1959. godine potpisuje ugovor sa trupom Eduarda Borovanskog u Australiji, gdje je angažovana kako u klasičnom, tako i u modernom baletskom repertoaru.
U Beograd se vraća na poziv uprave Narodnog pozorišta i od 1961. do 1972. godine sa nesmanjenim žarom plijeni i samouvjereno vlada scenom igrajući vodeće uloge u redovnom repertoaru i premijerne predstave: Žizela, Dvoboj, Triptihon, Pepeljuga, Poljubac vile, Napuštene, Ptico ne sklapaj svoja krila, koju je specijalno za nju napisao komozitor Enriko Јosif, Zvjezdani krug i druge.
Gostovala je u Edinburgu, Atini, Beču, Salcburgu, Lozani, Cirihu, Bakuu, Taškentu, Lenjingradu, Kijevu, Oslu, Barseloni, Rimu, na Bliskom istoku, Grčkoj i Bugarskoj.
Јovanka Bjegojević jedan je od osnivača Udruženja baletskih umjetnika Srbije 1962. godine, čiji je bila i predsjednik u periodu od 1982–1984. godine.
Dobitnica je Sedmojulske nagrade Republike Srbije za ulogu u baletu Triptihon P.Konjovića (1962), Oktobarske nagrade grada Beograda, Godišnje nagrade Narodnog pozorišta u Beogradu (1969), Nagrade UBUS-a za životno delo (1998) i Priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi.
Godine 1972. prestaje aktivno da igra i nastavlja da se bavi pedagoškim radom na odseku glume na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu kao redovni profesor. U dva navrata 1970. i 1994. godine obavlja dužnost šefa i direktora Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu. Osamdesetih godina postaje šef Baleta Pozorišta na Terazijama gdje je u predstavi Orfej u paklu pokazala i svoje koreografsko umijeće.
Zvijezda je filmova "Zvižduk u osam", "Muzika kroz vijekove", "U jednom gradu ko zna kom".