Da li će crkva suditi vladiki Kačavendi
Slučaj vladike Vasilija za Srpsku pravoslavnu crkvu trajno je razriješen, piše u jednom od dokumenata sa memorandumom kancelarije patrijarha srpskog Irineja, prikazanih u televizijskoj emisiji „Život priča“ u kojoj je gostovao Bojan Јovanović, bivši đakon Eparhije zvorničko-tuzlanske, kako je predstavljen.
Naime, Sveti arhijerejski Sabor SPC, najviše crkveno tijelo, na zasjedanju 2013. trajno je razriješio upravljanja eparhijom vladiku Vasilija i penzionisao ga. Ipak, pogled na jučerašnje naslovne strane brojnih dnevnih novina i tabloida koji su prenijeli izjave Јovanovića o bludnim radnjama bivšeg zvorničko-tuzlanskog episkopa, navode na zaključak da „slučaj Vasilije” javnost nije stavila „ad akta”. Duhove su nanovo ustalasala svjedočenja o homoseksualnim sklonostima episkopa, podvođenju i dovođenju maloletnika u njegov vladičanski dvor u Bijeljini, smrti bogoslova Milića Blažanovića u manastiru Papraća, za koju je Јovanović uvjeren da je bila nasilna, iako je isti svjedok, pod monaškim imenom otac Serafim, prije nekoliko godina za medije govorio o svim ovim događajima. I niko ga, do sada, nije demantovao.
Stvari o kojima se šuškalo o jednom od najuticajnijih episkopa SPC, vladiki Vasiliju Kačavendi, počele su da se odmotavaju prije tri godine. Izjave maloljetnih bogoslova da ih je ovaj episkop seksualno iskorišćavao, uznemiravao, stigle su, crno na bijelo, do „crkvene vlade“, Svetog arhijerejskog Sinoda. Video-snimci, na kojima navodno vladika obljubljuje maloletnike, procurili su u javnost, pravo na „ju-tjub“ sredinom 2013. O svemu je obaviještena i policija, pa se činilo da će se krivicom ili nevinošću tadašnjeg episkopa zvorničko-tuzlanskog pozabaviti ne samo crkveni nego i svjetovni sud. Ipak, do toga, bar za sada, nije došlo.
Za razliku od četvorice arhijereja srpske crkve protiv kojih je od 2010. godine na ovamo vođen kanonski postupak, uglavnom zbog finansijskih nepravilnosti u eparhijama kojima su upravljali, kako nam je objašnjeno u crkvenim krugovima vladiki Vasiliju se nikada nije sudilo. Sinod je navodno prikupio četrdesetak izjava svjedoka o njegovim nedozvoljenim seksualnim radnjama, dobio je čak i pomenute kompromitujuće video-snimke, ali kanonski postupak protiv njega nikada nije pokrenut. Vladika Vasilije krajem 2012. godine sam je zatražio da se povuče sa vladičanskog trona iz zdravstvenih razloga i Sinod, a kasnije i Sabor usvojili su njegovu ostavku. I time je slučaj „trajno razriješen“.
Kako objašnjava jedan od „Politikinih“ sagovornika iz crkvenih krugova, pitanje kanonske krivice vladike Vasilija moglo bi da bude pokrenuto, budući da je on i dalje vladika srpske crkve, iako ne upravlja nijednom eparhijom. Srpska crkva bi mogla, a i trebalo bi, da i samoj sebi, kao i svojoj pastvi, kroz taj postupak da odgovor da li je u pravu Јovanović koji tvrdi da su snimci autentični, ili vladika Vasilije koji je izjavljivao da su oni montirani. Kako je riječ o veoma ozbiljnim optužbama, pravo je čudo što su se i episkop i srpska crkva odlučili za najgore moguće rješenje: nedorečenost.
Teške optužbe na račun episkopa Kačavende, koje, htjeli to neki ili ne, uvek sa sobom povlače i kompromitovanje cijele srpske crkve, vraćaju joj se kao bumerang. Kao što joj se kao bumerang vraća i slučaj jednog drugog episkopa, iako je on sudski epilog dobio prije devet godina. Kad god se govori o „grijesima srpskih vladika“, mediji podsećaju na vladiku vranjskog Pahomija. On je 2002. godine izveden pred sud zbog optužbi nekoliko maloljetnika da ih je seksualno uznemiravao. Sud je 2006. godine dva krivična djela odbacio zbog zastarjelosti, a za dva donio oslobađajuću presudu. Ostao je, poslije toga, ne mali broj onih koji sumnjaju da se sa procesom namjerno otezalo i da pravda nije zadovoljena. Kao i u slučaju episkopa Vasilija, ni vladiki Pahomiju nikada nije sudio crkveni sud. U poplavi informacija vjerovatno ima onih koji se više i ne sjećaju zbog čega je SPC smijenila, na primjer, vladiku zapadnoevropskog Konstantina. To, međutim, nije slučaj sa episkopima Vasilijem i Pahomijem, koji će se uvek kao jak argument zgodno nametati onima koji žele da napadnu srpsku crkvu. Sve dok optužbe protiv njih ne dobiju jasan odgovor. A taj odgovor nije –penzionisan je i slučaj je zastario, već kriv je ili nije kriv.