Poštuju li mediji programska upozorenja o sadržajima neprimjerenim dječijem uzrastu? (VIDEO)
- Јedna od glavnih stvari u Kodeksu o audiovizuelnim medijima je prijedlog RAK-a da se rijaliti programi moraju pomjeriti i emitovati isključivo u graničnom terminu od ponoći do šest časova - kaže Boris Kujundžić, rukovodilac Regionalne kancelarija Banja Luka pri RAK-u.
Ali, nisu problem samo rijaliti programi. Zabrinjavajuća je činjenica da prosječno dijete sedmično provede 28 sati ispred televizije, dok s roditeljima tek 38,5 minuta u suvislom razgovoru. Osim toga, dijete mlađe od 6 godina u prosjeku provede 3 sata dnevno gledajući televiziju, 2 sata u igri u spoljnom prostoru, a tri puta manje vremena provede čitajući.
- Djeca imaju perceptivne sposobnosti ali nemaju logičke strukture odraslih. Znači, ona su nekritična, vrlo emotivna i ako im se dopadne vizuelno neki junak oni će se, bez obzira kakvo ponašanje on nudi, identifikovati s njim i onda se mi pitamo zašto je u porastu nasilje - kaže psiholog Ljiljana Krneta
U djeliću sekunde većina djece je u stanju da oponaša gestikulaciju iz filma ili TV programa, otpjeva reklamni džingl, ili nam na neki drugi način pokaže šta su sve naučili iz medija. Nažalost, ovi primjeri uključuju i prepoznavanje vrsta alkoholnih pića, poziranje poput modela u magazinima i imitiranje tučnjave, smatraju sociolozi.
- Djeca ne mogu da procjene ponašanje već oni oponašaju ono okruženje u kome se nalaze i to se najbolje može vidjeti na primjeru nasilja, zlostavljanja koje se kasnije manifestuje u vršnjačkim grupama, u školama, tako da su oni zaista delikatna populacija o kokoj se mora voditi računa u ranom uzrastu, u adolescentskom periodu i kasnije - kaže sociolog.
- Mediji imaju jednu ulogu pojačivača u smislu da ako ste dugotrajno izloženi određenim programskim sadržajima da vi možete biti i na kognitivnom i na emocionalnom planu primovani. To znači da vam se podiže prag tolerancije, neosjetljivosti na agresiju i vi u svakodnevnom životu iz tog virtuelnog svijeta preazite u realni svijet i pošto vam je povišen prag tolerancije, a emotivno ste prosto otupjeli, vi ste tolerantni na nasilje - kaže Krneta.
U Bosni i Hercegovini nisu problem samo negativni programski sadržaji. Problem je i način prikazivanja djece u medijima, upozoravaju i ombudsmani.
- Nas negdje najviše boli što se uvijek o djeci priča na jedan senzacionalistički način, vrlo je malo pozitivnih sadržaja od jeci, uglavnom se prikazuju djeca žrtve i djeca kojima je potrebna pomoć - kaže Aleksandra Marin Diklić, šef Odjela za praćenje prava djece u instituciji Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine
Ali, nije problem samo na televiziji. Djeca su danas okružena medijima više nego ikad prije. Televizija, računar, pametni telefon, tablet - postali su sastavni dio djetetovog života od njegove najranije dobi.
- Ono što će klinci vidjeti na radiju i televiziji nije osnovni problem, problem su pametni telefoni, društvene mreže na kojima je dostupno sve - kaže Kujundžić.
Mediji nude zabavu, kulturu, vijesti, sport i obrazovanje. Oni su važan dio naše svakodnevice i mogu nam pružiti raznovrsna znanja. Međutim, neka od njih možda baš i nisu ono što bismo htjeli da naša djeca nauče.