Kakvo meso jedemo? (VIDEO)
Kada kupuje meso Јela Berić, ne bira mnogo. Godinama kupuje u mesnici u komšiluku. Akcijske prodaje u kojima se meso u tržnim centrima nudi za sitninu zaobilazi, kaže, u širokom luku.
"Domaće, juneće, malo je skuplje, ali je pravo.", rekla je Јelena Berić.
Kako je moguće npr. svinjetinu kupiti za pet maraka po kilogramu, ako u domaćoj proizvodnji košta gotovo duplo više, pita se većina potrošača. Odgovor se krije u zabrani izvoza iz Evropske unije u Rusiju.
"Činjenica je da je EU, kada je zaustavila prodaju prema Rusiji morala naći alternativna tržišta, a s obzirom da kompanije iz EU nisu krive, jer je to čisto politička odluka, vlasti gotovo svih zemalja EU donijele su odluku da subvencionišu svoje proizvode da bi lakše našli alternativna tržišta sa kvalitetnom ali jeftinom robom", rekao je Nemanja Vasić, predsjednik Udruženja mesorperađivača.
Zahvaljujući izuzetno visokim subvencijama, meso iz npr. Njemačke, gotovo besplatno se može dostavljati u BiH. Prema podacima Spoljno trgovinske komore BiH, uvoz mesa sve veći iz godine u godinu. U odnosu na 2012. godinu veći je za čak 80 miliona maraka. Povećanje uvoza je stalno. Mijenjaju se samo zemlje iz kojih meso stiže, pa su njemačke subvencije potpuno zaustavile uvoz iz zemalja Јužne Amerike.
"Kad uzmete analizu prošle godine, zemlje Јužne Amerike iz čijih zemalja je ranije masovno uvoženo meso, u prošloj godini stavka je nula. Dakle, potpuno su istisli Ј.A., Brazil, Urugvaj, koji su bili značajni dobavljači. Brodovima je po 500 tona mesa zamrznutog dolazilo i prodavalo se na ovom tržištu.", naveo je Vasić.
Ono što stručnjaci smatraju potencijalnim problemom jeste put koji meso treba da pređe od npr. Njemačke do mesnica u BiH.
"Put mesa je dosta dug", kaže Željko Gojković iz ZP Komerca.
Bijeljinski ZP Komerc godišnje tovi 4000 junadi i oko 30 000 svinja i najveće je domaće preduzeće koje se bavi proizvodnjom i preradom mesa. Kao svježe, meso se, kažu, deklariše sa rokom trajanja od deset dana.
„Praksa na zapadu je da se u velikim klaonicama vrši klanje i one funkcionišu kao veleprodaje odakle se meso otkupljuje, dovozi u polutkama ili četvrtima, tansportuje do granice, na granici provodi određeno vrijeme, pa ide do trgovaca u BiH, do uvoznika. Sam taj put jedosta dug, a tek odatle uvoznik distribuiše meso po maloprodajnim objektima", naveo je Željko Gojković iz ZP Komerca.
Sve ovo, kažu stručnjaci, ne bi trebalo da bude problem, jer se tehnologija proizvodnje i prerade mesa na zapadu znatno razlikuje on one koju imaju naši proizvođači. U Institutu Vaso Butozan kažu, najvažnije je da je meso proizvedeno po međunarodnik standardima, da potiče od zdravih životinja i da je obrađeno da odgovarajući način.
"U EU imaju vrlo zahtjevne kontrole i nema razloga da sumnjamo da li je njemačko meso kvalitetno", naveo je Drago Nedić, direktor Veterinarskog instituta „Dr Vaso Butozan".
Savremena tehnologija, navode, pobrinula se i za velike distance koje meso prelazi od proizvođača do potrošača.
"Ti uslovi su obezbjeđeni, da se meso transportuje bez promjene kvaliteta, u hladnjačama su tri parametra – temperatura, vlaga i strujanje vazduha koji obezbjeđuju svježinu mesa i na velikim distancama", rekao je Nedić.
Meso koje uvozimo prolazi lanac kontrole, od Granične veterinarske inspekcije, republičke i opštinskih inspektora.
"Nije bilo mesa iz uvoza koje je bilo lošeg kvaliteta. Ponavljam, ono koje kontolišemo", kaže Nedić.
Pitanje je, međutim, da li je broj kontrola dovoljan s obzirom na količinu mesa koje uvozimo i broj potrošača na našem tržištu.
"Kad se ne ko pojavi prvi put, sve se kontroliše. Kad neko ima kontrolu uvoza na osnovu redovno dobrih rezultata vrši se povremeni monitoring, to je EU pravilo. Naš je utisak po broju uzoraka, imajući u vidu šta Institut radi, da nema dovoljno uzoraka za koje bi mogli reći da se kontrola radi adekvatno", naveo je Nedić.
To, ističe Nedić, ne znači nužno uvoz mesa sumnjivog kvaliteta, s obzirom na stroge kontrole koje prolazi na tržištu sa kojeg dolazi. Domaći proizvođači, međutim, smatraju da ovakvo meso ne može da se poredi sa onim koje od klanja do mesnice putuje jedva dan. Cijena je, međutim, na našem tržištu presudan faktor.
"Mi ne možemo konkurisati toj cijeni s obzirom na podsticaje EU. Mi se ne možemo uklopiti u cijenu po kojoj moramo prodavati i životinje i meso", kaže Željko Gojković iz ZP Komerca.
Upravo zbog toga, saglasni su svi u lancu, potrošač bi morao da ima izbor i deklaraciju sa koje može da se iščita put mesa koje želi da kupi. U toku je izrada novog Pravilnika o usitnjenom mesu, poluproizvodima i proizvodima od mesa, koji se mijenja u cilju informisanja i zaštite prava potrošača. Prema njemu, potrošač će sa deklaracije koja će biti obavezna na mjestu prodaje moći da sazna sve o porjeklu i uzgoju životinje, mjestu klanja i rasjecanja. Vrsti i roku upotrebe mesa. Samo tokom prošle godine republički inspektori kontrolisali su meso i prerađevine 425 puta.
"U posmatranom periodu po nalogu republičke veterinarske inspekcije naloženo je uništavanje oko dvije tone mesa i namirnica životinjskog porijekla jer iste nisu bile prikladne za ljudsku upotrebu zbog nepotpunih deklaracije, neposjedovanja oznaka niti pečata kao dokaza da je izvršen veterinarsko sanitarni pregled mesa, niti je predočena potrebna veterinarska dokumentacija.", kaže Duška Makivić, portparolka Republičke uprave za inspekcijske poslove.
Tek kada na snagu stupe nova pravila dekalrisanja i potrošač bude imao sve informacije o porjeklu mesa, moći će da odluči šta želi za novac koji daje trgovcu. Meso koje je do njega putovalo deset dana ili ono domaćih proizvođača.