latinica  ћирилица
24/02/2016 |  13:52 | Autor: SRNA

Latinica i "anglosrpski" potiskuju ćirilicu

Profesor srpskog jezika i opšte lingvistike na Filološkom fakultetu u Beogradu i na Filozofskom fakultetu na Palama Miloš Kovačević upozorava da je ćirilica potisnuta pred latinicom i takozvanim "anglosrpskim", čija je jedina suštinska odlika stihijska upotreba tuđica.
Ćirilica - Foto: ilustracija
ĆirilicaFoto: ilustracija

Kovačević ističe da su srpski jezik i pismo "vrlo ugroženi", kao i da se Srbi odricanjem od ćirilice, zapravo, odriču sebe kao pripadnika srpske kulture.

On ocjenjuje da danas do srpske kulture ne drže ni oni kojima je to u "opisu posla", odnosno nadležne institucije, koje moraju pronaći način da svako ko je formalno obrazovan - bude i suštinski /bar elementarno/ obrazovan.

- Nužno je da u Srpskoj na svakom fakultetu bude obavezan srpski jezik i jezička kultura, kao što je u Rusiji obavezan ruski, jer samo tako može početi ozdravljenje oboljele jezičke kulture kod Srba, i to u onom njihovom dijelu koji sebe smatra "pismenim" i "obrazovanim" - poručuje Kovačević.

On ističe da je "posljednji čas" za donošenje zakona o ćirilici, ali da to ništa ne znači ukoliko ne bude donesen i zakon o obaveznom izučavanju srpskog jezika na svim fakultetima u Srpskoj, jer se ideje o oživljavanju srpske ćirilice i srpske jezičke kulture mogu jedino sprovesti kroz obrazovni sistem.

- Ćirilicu danas svojataju i Hrvati, istina pod imenom "hrvatska ćirilica", i Bošnjaci koji govore o "bosančici", pa je sigurno i njima stalo da znaju ćirilicu - podsjeća Kovačević.

Budući da su pismo i jezik identitetski kriterijumi jednog naroda, odustajanje od tih kriterijuma zarad nezamjeranja Bošnjacima ili Hrvatima značilo bi "odustajanje od sebe jučerašnjeg, od sebe kao baštinika srpske kulture, od sebe kao Srbina i na kraju i od srpskog identiteta u BiH", naglašava Kovačević.

On napominje da je ćirilica najsavršenije pismo na svijetu, jer u njoj svakom književnom glasu srpskoga jezika odgovara posebno slovo, što je Srbima podario Vuk Stefanović Karadžić.

Direktor Instituta za srpski jezik SANU Sreto Tanasić smatra da je status srpskog jezika u Srbiji i na drugim područjima neprihvatljivo loš, da se malo izučava u osnovnoj i srednjoj školi, sa brojem časova koji je manji ili mnogo manji nego što je u većini evropskih država nacionalni jezik zastupljen.

On dodaje da u Srbiji, kao i na drugim stranama srpskog jezičkog prostora, nema ni jednog zanimanja, ni političke funkcije za koje se kaže da je poželjno, a kamoli nužno, dobro poznavanje srpskog jezika.

Tanasić navodi da je ćirilica ugrožena, jer je malo ima u onome "što nam je pred očima" - u štampi, elektronskim medijima, reklamama, nazivima firmi, administrativnim tekstovima ustanova i institucija.

- Ćirilica je u Srbiji, prema Ustavu, službeno pismo srpskoga jezika. Normalno bi bilo da se ona javlja svuda gdje se piše na srpskom jeziku, bar u sferi službene, pa i javne upotrebe. Normalno bi bilo da se ide i dalje, da se ćirilica koristi kad god se koristi srpski jezik, kao što se i mađarsko pismo koristi kad god se nešto piše na mađarskom jeziku - smatra Tanasić.

Potiskivanje ćirilice, tvrdi Tanasić, dio je projekta čiji je cilj brisanje srpskog identiteta, a koji čak više nije ni pod oznakom "tajna".

- Na svima nama je da, svako u skladu sa svojim obavezama i nadležnostima, učinimo sve da ne uspije taj plan. Na ćirilici smo zapisali sve što nam se dogodilo, sve što smo zapamtili. Na ćirilici su napisani naši spomenici koji pripadaju riznici svjetske baštine – Miroslavljevo i druga jevanđelja, Kulinova povelja, Dušanov zakonik, pa biografije svjetskih srpskih kraljeva Nemanjića, "Slovo ljubvi" Despota Stefana i tako redom - napominje Tanasić.

I Kovačević i Tanasić upozoravaju da status ćirilice u Hrvatskoj nije dobar, što je neshvatljivo za jednu državu članicu EU, jer pravo na jezik i pismo idu u red temeljnih ljudskih prava.

- Hrvatima je, a to je u istoriji zapisano, gotovo imanentna crta da "gusare" po srpskoj istorijskoj i kulturnoj prošlosti. Zato nije ni čudo da oni neće danas ćirilicu, na primjer u Vukovaru, ali hoće srpske ćirilične spomenike - Miroslavljevo jevanđelje, Srpski dubrovački molitvenik, Povelju Kulina bana itd - ukazuje Kovačević.